Sova je jedna od rijetkih ptica grabežljivica koja je pri tome vrlo inteligentna i sklona samo održivosti. Stoga bi usporedba čovjeka s takvom pticom trebalo biti priznanje i pozitivan primjer da ne kažemo i čast. Vjerojatno je to imao na umu i predsjednik vlade kada je za jednog od najbližih suradnika izabrao političara koji je navodno imao nadimak Sova. Koji u političkom ili društvenom okruženju sigurno ima dovoljno iskustava i informacija koje u pogodnom trenutku servira svojim suradnicima. Tako nas je odlučio počastiti ovih dana svojim razmišljanjima i u velikom intervjuu za jedan dnevni list kako bi ipak i šire mase znale u kom se smjeru odvija njegovo aktualno promišljanje. No pri tome nas je podsjetio kako je bio predsjednik istražnog povjerenstva za nestalo žito a mi još pamtimo kako su istražni materijali na putu od državne inspekcije do povjerenstva netragom nestali! Nažalost u navedenom članku nismo upozoreni na veliku ulogu u očuvanju hrvatske državotvornosti i uhićenje moralne vertikale hrvatskog naroda koji je lociran i transferiran iz Španjolske u zatvorske ćelije u Den Haagu. Stoga imajući na umu u razgovoru s novinarom izrečene i zatajene fragmente iz političkog životopisa, a za nas u Stranci umirovljenika činjenicu kako je bio  glavni oponent izvršenja odluke Ustavnog suda o povratu mirovina sa skepsom prihvaćamo većinu njegovih izjava i ideja.

No prijedlog o povećanju izbornog praga ne da ne prihvaćamo već rezolutno odbijamo jer je u potpunoj suprotnosti s demokratskim iskoracima i pluralističkim gibanjima. Naime uvaženi gospodin bi želio zacementirati dvostranačje u Hrvatskoj koje je već ionako dovelo do mnogih pogubnih posljedica, a najnovija je afera Agrokor. Stoga bi bilo bolje ugledati se na Austriju ili Njemačku gdje su nedavno održani parlamentarni izbori pa provjeriti koliki je izborni prag u tim državama. To danas barem nije teško jer su svi podaci dostupni jednim klikom na računalu. No to izgleda nije bitno za nametanje svoje volje i zastarjelih ideja već samo treba poput ovog najvjerojatnije naručenog monologa pustiti probni balon i započeti zakulisne političke igre. Igre u kojima se Sova vrlo dobro snalazi, orijentira čak i po mraku ali ipak ne vidi svjetlo koje bi trebalo osvijetliti budućnost i bolji život svima u našoj državi. Već naprotiv samo onima koji žive u dvorima, ljetuju na Bahamima ili petljaju s pred stečajnim postupcima. U nadi kako će Andrej čuti i ovaj naš esej, a ne samo onih u svom okruženju s nestrpljenjem očekujemo hoće li i kako reagirati Sova.