Nedavno smo u medijima mogli pročitati analizu Američke obavkeštajne službe (CIA) kako je Hrvatska bila najbogatija republika u bivšoj državi! Nama koji smo u to vrijeme, a i sada živimo u Hrvatskoj to je potpuno jasno i ne treba nam nikakva stručna i obavještajna analiza. No isto tako nam je jasno kako su se za vrijeme Domovinskog rata pojedinci naglo obogatili i to ponajviše nesmiljenom pljačkom pod velom privatizacije. S vremenom su metode otimanja postale sofisticiranije i teže razotkrive da bi ovih dana bili svjedoci novog poglavlja urušavanja hrvatske imovine. I to ovog puta najvrijednijih dobara poput pitke vode i zemljišta što se pokušava donošenjem adekvatnih zakona bezuspješno zaštititi. Nažalost sve je to moguće jer su otimači u prednosti, a njihovi inteklektualni i financijski kapaciteti su daleko ispred savjesnih i domoljubno orjentiranih pojedinaca. Kako bi pojasnili o čemu se radi ponavljamo izjavu premijera Plenkovića kako je za zajam američkom investicijskom fondu od 480 mil Eura država dalo samo jamstvo. Zamislite, jamstvo i ništa više! Gospodine Plenkoviću ako niste znali, jamstvo znači da će izvori vode i zemljišta PIK-ova postati vlasništvo fonda ukoliko se krediti ne vrate što je vrlo izgledan i možda već unaprijed isplanirani scenarij. Tako će se na mala vrata rasprodati naše najvrijednije bogatstvo i to je jedina i bolna istina! Ipak možda u svemu tome ima i pozitivnih elemenata ukoliko je istina da iza ovog američkog fonda stoji novac velikog gazde. Pa i u činjenici da su svi novopečeni tajkuni bili dijelovi obavještajnog aparata bivše države jer bolje je da nas kradu naši nego stranci. S tim pozitivnim mislima lakše nam je prihvatiti i činjenicu kako država  pojedincima oprašta i po 100 milujuna poreza koji idu u zastaru. S druge strane kumicama i obrtnicima na placu se nemilosrdno naplaćaju kazne i proganjaju ih sanitarni, porezni, komunalni i ini inspektori. Tko im je kriv što nisu političari, sinovi tajkuna, pripadnici podzemlja ili nekih drugih beskrupoloznih udruženja te što ne mijenjaju i prilagođavaju svoje stavove i mišljenja poput zagrebačkog gradonačelnika.Imajući sve ove anomalije na umu za Stranku umirovljenika potpuno je jasno zašto ljude bježe iz naše domovine, a broj zaposlenih raste ali samo u neproizvodnim i uhljebničkim sektorima. Stoga poštovani sugrađani, a osobiti umirovljenici nemamo optimističke vijesti za vas i pripremite se za još gore dane ako je to uopće moguće.