Opće je poznato kako je nekadašnji veliki gazda u svakoj hrvatskoj vladi imao nekoliko „svojih“ ministara. Stoga nije čudno kako je mogao ostati državi dužan milijunske iznose za neplaćanje koncesija, PDV-a, komunalne naknade i slično. S druge je strane bio najbliži kada je država davala poticaje i bespovratna sredstva koja su bila daleko potrebnija a dugoročno i isplativija da su podijeljena skromnim i radišnim obrtnicima, poljoprivrednicima ili poduzetnicima.No kako sve dođe na naplatu tako polako i ovaj neviđeni gospodarsko mafijaški konglomerat polako ali sigurno propada. Imajući ove informacije na umu mnoge su stvari jasnije ali bez obzira na to neće nam biti ništa lakše jer ćemo svi mi skupa morati plaćati sve propale vile, dvorce, otoke, jahte i slično. Unatoč tome nije nam jasno kako je moguće da se takvi slučajevi ponavljaju, a da nitko ne postavi pitanje vraćanja nelegalno oduzete imovine, financijskih sredstava i pokretnina. Sve dok se umjesto guljenja krumpira ne uvede ovakav oblik kažnjavanja beskrupoloznih tajkuna i nadalje ćemo biti zarobljenici ovakvih i sličnih rabota. Stoga će i nadalje davanje mrvica umirovljenicima poput najnovijeg povećanja mirovina od 2,5 % koje nije dovoljno ni da pokrije povećanje cijene električne energije biti vrhunac koji nam političke elite mogu ponuditi. No ako je većini umirovljenika, koji uporno glasaju za ideološki orjentirane stranke, to prihvatljivo niti mi u Stranci umirovljenika ne možemo ništa spektakularno napraviti da to promijenimo.