Odlazak izaslanstva hrvatske političke elite u London na ovogodišnji finalni susret teniskog turnira bio je sporadična novinarska meta. Je li razlog što su i novinari pa vjerojatno i čitatelji svakodnevno zasićeni neetičnim, nemoralnim ili kaznenim djelima, aktualnim problemima s požarima ili je doba godišnjih odmora? U svakom slučaju mi u Stranci umirovljenika smatramo da je ovim nedjelom ponovno na površinu isplivao politički klijentelizam, pomanjkanje osjećaja za realnost, odgovornost  i u konačnici domoljublja. Pri tome zabrinjava činjenica što je na sličan gaf i uključivanje sina tadašnjeg premijera Milanovića na put u, kako je kazao ministar Maras, Silikonsku dolinu najglasnije reagirao sadašnji predsjednik Sabora. I sada je upravo on ponovio isto djelo koje opravdava dosadašnjom uobičajenom praksom. Možda je to praksa u njegovoj obitelji obzirom da je s Milanovićem u rodbinskoj vezi ali u svakoj normalnoj, civiliziranoj i demokratskoj državi, instituciji ili ustanovi to nije slučaj. Zbog ovakvih osoba potrebno je reagirati iako smo svjesni da od toga nema puno koristi jer preodgoj i nedostatak osjećaja za mjeru kod njih ovaj osvrt neće mnogo promijeniti. Nažalost to izgleda nije moguće i izborima jer kao što smo vidjeli u dosadašnjoj praksi uobičajilo se da isti pojedinac zauzima istaknuto mjesto u političkoj hijerarhiji od Sanadera do Plenkovića. Jednostavno takvu činjenicu moramo prihvatiti jer i u politici ima raznoraznih osoba i čudnih karatktera s čime se moramo pomiriti. No upravo zbog takvih debelokožaca treba  praksu  trošenja novaca poreznih obveznika na odlazak političara i njihove pratnje na sportske događaje zakonski definirati i precizirati.U tom će slučaju biti nemoguće lakonski odgovoriti kako je to uobičajeno. Usporedbe radi Švicarska je imala jednog  političkog predstavnika na istom događaju koji je došao redovnom avionskom linijom. No kako u svakom zlu ima i neko dobro nadamo se kako će naš predsjednik Sabora nastaviti i nadalje s uobičajenom praksom hrvatskih političara i osobito prvog predsjednika Franje Tuđmana. Stoga ga s nestrpljenjem možemo očekivati ne na prvim linijama bojišnice već vatrene stihije koja bijesni našom obalom. Jer izgleda kako se i u tom slučaju uobičajilo gasiti, a  ne sprečevati i prevenirati požare. Gadno je to kad se nešto uobičaji, a intelektualni i umni kapaciteti onih koji bi to trebali promijeniti u pozitivnom smjeru su ograničeni i limitirani. I tako je postala uobičajena praksa da narod sve to trpi ali voda ide na mlin dok se on ne razbije.Odlazak izaslanstva hrvatske političke elite u London na ovogodišnji finalni susret teniskog turnira bio je sporadična novinarska meta. Je li razlog što su i novinari pa vjerojatno i čitatelji svakodnevno zasićeni neetičnim, nemoralnim ili kaznenim djelima, aktualnim problemima s požarima ili je doba godišnjih odmora? U svakom slučaju mi u Stranci umirovljenika smatramo da je ovim nedjelom ponovno na površinu isplivao politički klijentelizam, pomanjkanje osjećaja za realnost, odgovornost  i u konačnici domoljublja. Pri tome zabrinjava činjenica što je na sličan gaf i uključivanje sina tadašnjeg premijera Milanovića na put u, kako je kazao ministar Maras, Silikonsku dolinu najglasnije reagirao sadašnji predsjednik Sabora. I sada je upravo on ponovio isto djelo koje opravdava dosadašnjom uobičajenom praksom. Možda je to praksa u njegovoj obitelji obzirom da je s Milanovićem u rodbinskoj vezi ali u svakoj normalnoj, civiliziranoj i demokratskoj državi, instituciji ili ustanovi to nije slučaj. Zbog ovakvih osoba potrebno je reagirati iako smo svjesni da od toga nema puno koristi jer preodgoj i nedostatak osjećaja za mjeru kod njih ovaj osvrt neće mnogo promijeniti. Nažalost to izgleda nije moguće i izborima jer kao što smo vidjeli u dosadašnjoj praksi uobičajilo se da isti pojedinac zauzima istaknuto mjesto u političkoj hijerarhiji od Sanadera do Plenkovića. Jednostavno takvu činjenicu moramo prihvatiti jer i u politici ima raznoraznih osoba i čudnih karatktera s čime se moramo pomiriti. No upravo zbog takvih debelokožaca treba  praksu  trošenja novaca poreznih obveznika na odlazak političara i njihove pratnje na sportske događaje zakonski definirati i precizirati.U tom će slučaju biti nemoguće lakonski odgovoriti kako je to uobičajeno. Usporedbe radi Švicarska je imala jednog  političkog predstavnika na istom događaju koji je došao redovnom avionskom linijom. No kako u svakom zlu ima i neko dobro nadamo se kako će naš predsjednik Sabora nastaviti i nadalje s uobičajenom praksom hrvatskih političara i osobito prvog predsjednika Franje Tuđmana. Stoga ga s nestrpljenjem možemo očekivati ne na prvim linijama bojišnice već vatrene stihije koja bijesni našom obalom. Jer izgleda kako se i u tom slučaju uobičajilo gasiti, a  ne sprečevati i prevenirati požare. Gadno je to kad se nešto uobičaji, a intelektualni i umni kapaciteti onih koji bi to trebali promijeniti u pozitivnom smjeru su ograničeni i limitirani. I tako je postala uobičajena praksa da narod sve to trpi ali voda ide na mlin dok se on ne razbije.