"Da nisam štedjela u drugom stupu imala bih 1379 kuna veću mirovinu"

Kad me nazvala prijateljica M. i počela otprilike ovako ‘bolje da ti ja kažen, nego da te zvizne infarkt...’ znala sam da nije dobro. I znala sam da se radi o iznosu moje buduće mirovine koju sam zaradila radeći u ‘Slobodnoj’ 31 godinu i 3 mjeseca. A kad sam joj, onako cool, rekla ‘pucaj’ nisam mogla ni pretpostaviti što ću točno čuti, pa je M. nastavila:

- Zamisli, ona naša gospođa izračunala ti je da ćeš imat mirovinu od 2764,83 kuna, zamisli 2764 kune. A pazi sad... da nisi izdvajala u drugi stup bila bi ti 4143,60 kuna. Ona gospođa kazala je kako oni tamo nisu mogli virovat kolika je razlika, pa su tri puta vraćali kao možda je kriv izračun. Ali uvijek im je ispadalo isto, tih 2700...

Znam da ti nije ništa lakše, ali kažu oni tamo da su šokirani koliko gubiš..., kazala je M. u dahu. I ja sam ostala malko šokirana, ali kako sam nekako mjesec-dva prije nego što sam odlučila prihvatiti ponudu poslodavca i otići u prijevremenu mirovinu po povoljnijim uvjetima (prije izglasavanja dužeg staža za žene i veće postotne penalizacije ranijeg odlaska u mirovinu) bila spremna na mizeran iznos (tada se spominjalo oko 3300 kuna), ova vijest o još mizernijoj mizeriji manje me razbjesnila od podatka koliko bih imala da nisam 2002. godine odlučila povjerovati reformatorima tadašnjeg mirovinskog sustava i odlučiti se za drugi mirovinski stup, iako sam bila u godinama kada sam mogla ostati samo u, što se stručno kaže, sustavu generacijske solidarnosti.

Čvrsto sam odlučila ne nervirati se i pričekati rješenje pa da vidim što tamo piše. Možda je ipak nekakva greška. Pa ne može mi mirovina bit toliko manja samo radi toga što sam izabrala drugi stup. A taj će mi, procijenili su fond menadžeri prije koji mjesec kad sam se raspitivala, dodati oko 250-270 kuna mjesečno na iznos mirovine iz prvoga, solidarnoga stupa...

Nekako nisam mogla vjerovat u toliku mizeriju, ta imala sam čitav radni vijek poprilično prostojnu plaću, pa bi mi mirovina trebala biti barem – podnošljiva. Ne mogu procijeniti gdje je granica podnošljivosti, ali, mislila sam barem neće bit ponižavajuća. I kontala sam - da sam stavljala na banku mjesečni iznos koji otprilike odgovara ulaganju u prvi stup skupila bi se lijepa svotica u ovih 31 godinu, mogla je to biti renta znatno veća od mirovine...

Pa sam onda još kontala, ako sam imala barem dvostruko više od prosječne plaće, analogija govori da bih morala imati i odgovarajući omjer kada je mirovina u pitanju... Konačno, dočekala sam rješenje. Istina - mirovina će bit 2764,83 kuna, ali računicu nisam baš razumjela, sve su to nekakve formule, ponderi, bodovi, koeficijenti... Ni nakon opetovanog čitanja nisam razabrala sve formule, osim da sam 22 godine 9 mjeseci i 23 dana bila u sustavu generacijske solidarnosti, a 8 godina 5 mjeseci i 7 dana u oba obvezna mirovinska osiguranja...

Završila jesam Ekonomski fakultet, al’ to je bilo davno, pa nije čudo što ne razumijem.. Ali, imam ja prijateljicu A., jednu drugu koja se u sve to odlično razumije... - Neka ti je... Još onda sam ti govorila da samo blesavi naivac može vjerovati u liberalni kapitalizam ovdje, na ovim lažljivim prostorima... Još onda sam ti govorila ništa ne potpisuj, ne budi luda, pa vidi kako je prošla privatizacija, a bila je lijepo zamišljena..., nervozno me prekinula A., koja dakako nije ‘ušla u drugi stup’.

Kad je vidjela da je malko pretjerala, stvar je ublažila ljupkom dobrodošlicom ‘dobrodošla u realnost, kad ćeš više shvatit da živiš u prevarantskoj državi gdje se gleda samo kako zeznit običnoga građanina’... Pokušala sam joj kazat kako ja razumijem da mi iznos iz drugog stupa ne može bit veći, jer nisam dugo ulagala, tek osam godina, na što me ona ljutito prekinula: - E, to si u novinama pročitala, te škuže o kratkoći ulaganja.

Pa što vam nisu prije deset godina kazali punu istinu što možete očekivati, pa postoje matematički modeli primjenjivi i u ovoj analizi... Ali, ne, vi ste u novinama puni priča kako su mirovinski fondovi odlično poslovali, kako imaju prinose. Znaš tko se prinosima veseli? Pa ne udjeličari, nego ona sva sila tamo zaposlenih - povećat će im bod za plaću valjda. A vi udjeličari, mutavci mutavi, morate shvatit ‘kratko ste ulagali, mali je iznos, pa je i prinos mali...

Baš me zanima je li predsjednica Vlade ušla onomad u drugi stup... A da su ti prije osam godina ovo nacrtali kao graf bi li ušla u drugi stup, a? Odmahnula sam niječno glavom, ali me i dalje kopkalo pa sam inzistirala da mi A. barem pokuša objasnit kako je moguće da sam ovako puno ‘kažnjena’ jer sam vjerovala u kako ona kaže liberalni kapitalizam.

- Lagali su ti, kako ne razumiješ, nisu ti onda kazali punu istinu ako hoćeš ljepše da se izrazim. I točka. A kad sam je pitala za onaj dodatak na mirovinu od 27 posto koji pripada svima koji su se umirovili tijekom 2010. prekinula me je brzo kako ‘vama koji ste u drugome stupu taj dodatak ne pripada’. I nastavila je već prilično bijesna kako mi ne bi znao, onako normalno, jednostavnim rječnikom pojasniti ovu moju zavrzlamu od mirovine ni čitav aktualni kabinet Vlade skupa s pojačanjima od Škegre do Šukera...

Oni niti ne znaju za ovu nepravdu koja se događa, istina, po zakonu. Jer da znaju pa zar ne bi pokušali riješiti tih, piše na mreži, otprilike tisuću novih umirovljenika, mahom žena, pokušah nešto pridodati... ‘Nije njih briga’, rezolutno će A. Iako nije u pravu, piše da je nekakav zakon koji bi popravio stvar u saborskoj proceduri, ali nije hitne prirode, pa ćemo mi, iz skupine prignječenih drugim stupom, morati čekati...

Kako vijest uistinu brzo putuje, posebno ovakva, zaredali su se pozivi raznih ljudi, iste dobne skupine - razmišljaju o mirovinu, pa sve onako izdaleka propitkuju kako se ‘to’ dogodilo, kao da sam dobila gripu...

Bilo je tu utješnih komentara od privatnika koji su samo prokomentirali ‘ja neću dobit ni toliko’, pa preko naputka prijateljice I. koja nije sigurna da je to moguće ‘žali se, daj ih na sud, mislim tuži državu što te dovela u zabludu’, preko zabrinute opaske prijateljice B. koja strahuje da već iduće godine neće bit ni cente za mirovine, ‘ol ne vidiš di idemo’... pa sve do meni najdražeg ‘konačno ću imati veći mjesečni prihod od tebe’ što je primijetila jedna uživateljica obiteljske mirovine bez dana radnog staža...

A kada me je urednik pitao bih li ja napisala ‘ovo oko tvoje mirovine jer smo svi ovdje u redakciji šokirani podacima,’ pristala sam. Malo smo brbljali o tim ‘šokantnim brojkama’, a onda me on upitao onako kolegijalno ’pa kako si sada, nevista, kako se ćutiš’. Odgovorila sam mu kao da mi je Dostojevski rođeni brat. - Poniženo i uvrijeđeno.

Piše SNJEŽANA GAZDE