Najnovije izjave vezane uz daljnju sudbinu naftne kompanije INA kao i najava nabave eskadrile vojnih zrakoplova potaknule su nas da se javno obratimo najvišim i najodgovornijim državnim dužnosnicima koji su preuzeli odgovornost za vođenje države. Naime o INI se već toliko potrošilo tinte i napisano raznoraznih dokumenata, podignuto optužnica, prigovora, a u suštini riječ je vrlo jednostavno rečeno poduzeću koje je u današnjim uvjetima zastarjelo, devastirano i obezglavljeno. Uz jednostrano isisavanje profita od strane mađarskog partnera ali i okolnosti na svjetskom energetskom tržištu ova naftna kompanija ne bi trebala biti više u žiži ekonomskog interesa hrvatske države. Ne želimo reći pri tome kako  bi pojedince trebalo osloboditi odgovornosti za propuste učinjene u njenom upravljanju ili da se treba jednostavno dići ruke ali INA ne bi trebala biti više naš financijski nacionalni ponos. Umjesto ulaganja u naftu trebamo se okrenuti u izgradnju LNG terminala koji je već godinama mogao biti izgrađen i danas već vlasnički u našim rukama. O tome imamo vjerodostojnu dokumentaciju i više smo navrata nudili relevantnim institucijama suradnju ali bezuspješno. Stoga u eri naglog razvoja električnih vozila te mogućnosti jačeg korištenja vozila na prirodni plin tvrtka koja se bavi uglavnom prodajom nafte gubi pomalo svoj smisao. Naime INA više nije lider u bušenju i istraživanju nafte koje uostalom ima i sve manje već je postala veliki trgovac o čemu svjedoče i njihove benzinske postaje koje prodaju sve i svašta. Stoga su gromoglasni novinski natpisi Povratak INE pucanj u prazno jer je ulaganje u INU jalov posao. Ukoliko već  želimo ulagati potrebno je to u prvom redu u industriju električnih vozila, LNG terminal, geotermalne izvore ili recimo proizvodnju električne energije iz otpada.

Na istom tragu je i kupovina borbenih zrakoplova koji su i uz najpovoljniju cijenu veliki izdatak za naš proračun jer treba uzeti u obzir i njihovo vrlo skupo održavanje i servis, preobuku pilota, naoružavanje i slično. Dogodit će se kao sa nedavnom donacijom oklopnih vozila koji troše samo 50 litara goriva, stakla im neobjašnjivo pucaju, a svaki zamjenski dio plaćamo kao suho zlato. I na koncu konca utrka u naoružanju nam nije potrebna jer i za vrijeme Domovinskog rata smo pokazali kako su ljudi i vojnici najvažniji faktor sigurnosti i obrane. A vojnička vještina i sposobnost, hrabrost i lucidnost se ne može kupiti ali niti i zaboraviti. I na kraju moramo spomenuti kako se poneki glas čuje i potrebi ulaganja mirovinskih fondova u ove velike državne financijske operacije. Stoga želimo naglasiti da to ne dolazi u obzir jer to je ušteđevina umirovljenika i koliko tolika sigurnost da će u budućnosti imati mirovinu. Umjesto toga bilo bi bolje zatražiti informaciju od privatnih banka koje njima upravljaju koliko je stvarno stanje fondova. Bojimo se naime kako je već dobar dio ušteđevine potrošen i uložen u raznorazne špekulativne operacije, a da o tome umirovljenici ništa ne znaju. Stoga još jednom pozivamo na trezvenost, razum i dugoročno sagledavanje trenutačne situacije u državi  koja zahtijeva konsenzus ne samo najvećih političkih stranka već i šireg društvenog okruženja.