Način kojim se skupine vjernika, udruge i neke stranke postavljaju prema pobačaju, govori nam da hrvatsko društvo ima kudikamo većih problema od neslaganja  o neželjenoj trudnoći

O stavu Strankeumirovljenika prema zabranama već smo pisali, prije svega protiv smo bilo kakve represije, pogotovo kad je riječ o ljudskim slobodama. Smatramo da se o pobačaju ne može više saznati ničeg novog, u smislu nekih znanstvenih činjenica. Riječ je o agresivnom i rizičnom medicinskom postupku koji treba pod svaku cijenu izbjeći. Bit rasprave, međutim, nije u procjeni je li prekid trudnoće 'ubojstvo' ili dvojbi je li fetus u prvim tjednima trudnoće živo biće ili nije. Meritum te rasprave uvijek je isti, riječ je u nametanjumišljenja, to je pravo naličje zabrane. Slično kao što su neki politički vođe snažno zagovarali zajedništvo, do kojeg će doći jedino ako svi prihvatimo njihovu viziju zajedništva...

Stvarna društvena dimenzija strogog nadzora nad trudnoćom, ženskim tijelom i njezinim osobnim izborima, zatvoreni je krug u kojem je ključan (religijski) imperativ - produljenje vrste. Ako treba i pod cijenu ograničenja osobnih sloboda. Dakle, kontracepcija je grijeh, seks prije braka također, ako se dijete 'zalomi' i ono je plod grijeha no, još veći je grijeh ukloniti ga i ne dati mu šansu za život. Represija u obliku zabrane pobačaja tu se pojavljuje i kao neizrečeno priznanje da se niz grešaka već dogodio, društvo je zakazalo, zajednica ili obitelj, odgajatelji, pedagozi..., nevažno tko je više 'kriv'. Zabrana u tom kontekstu poricanje je da našoj djeci nešto nismo objasnili ili rekli. Nije stoga paradoks što uglavnom isti ljudi,osim prava na pobačaj, žele spriječiti i bilo kakvu edukaciju o spolnom životu u školama. To je dokaz stvaranja obrasca strogo nadziranog ponašanja u kojem nema prava na izbor, samo zacrtani putovi.

Posebno to dokazuje agresivnost zagovornika zabrane pobačaja u Poljskoj, ali i nekih izjava vjernika i molitvenih skupina u Hrvatskoj, do te mjere da bi prekid trudnoće uskratili čak i žrtvama seksualnog nasilja! Zabrana, međutim, u takvoj je situaciji kudikamo neprikladnija od kirurškog noža, ženu pretvrara u rasplodno sredstvo bez obzira na okolnosti začeća. Takve krajnosti razotkrivaju da je humanost i čovjekoljublje u drugom planu, da je najvažnije nametanje mišljenja i svjetonazora. Pobornici zabrane pobačaja posvuda u svijetu pokazali su da mogu biti i zastrašujuće militantni i nasilni, dokazujući time dodatno bojazni slobodnomislećih ljudi kako je svaka zabrana korak bliže totalitarizmu. Onako, neprimjetno. Jer, kad osjetimo čizmu u zubima, pendrek po leđima i suzavac u očima, onda je već kasno!

Više empatije prema tuđim sudbinama te shvaćanje tolerancije kao nužnog 'alata' za skladniji suživot s onima koji misle drugačije - jedini su put u bolju budućnost. Učimo se toleranciji da bi bili u stanju podnositi i ono što ne prihvaćamo! Jer, povijest nam je pokazala kako su najregresivnije ideologije svoje stvarne ciljeve vješto prikrivale brigom za mlade naraštaje, naciju ili domovinu, ne mareći za žrtve...