Nakon prvih obećanja dviju najvećih političkih stranaka čime će nas (zao)kupiti u naredne četiri godine – ako preuzmu vlast nakon izvanrednih izbora – nema razloga za preveliki optimizam. Podsjetimo se, najave SDP-a i HDZ-a u predizbornoj kampanji 2015. bila su zajedno 'teška' više od 15 milijardi kuna, izračunali su tada približno u mreži nevladinih udruga. Obećanja SDP-ove koalicije proračunski bi manjak povećala za ukupno 6,8 milijardi kuna, u četverogodišnjem mandatu oko 27 milijardi. Predizborna računica Domoljubne koalicije iz 2015. državu bi koštala dodatnih 8,2 milijardi kuna godišnje, a u punom mandatu više od 32 milijarde kuna.        

Dobili smo, međutim, Vladu HDZ-a i Mosta koja je često uzimala potrebitima, zakidala 'neprijatelje', slabe i bolesne, a ponekad poklanjala odabranima. Opći je dojam da su vladajući do opoziva bili toliko zauzeti međusobnim sukobima, blokadama i nedjelotvornošću svojeg neobičnog političkog čeda, da su čak uspjeli smanjiti proračunski deficit! I time se još i pohvalili, dakako. Znači li to da će svaka iole stabilnija ili homogenija Vlada (opet) žestoko trošiti, zakidati i muljati, ostavljajući nam mrvice sa stola?

U novom nam predizbornom zanosu 'lijevica' i 'desnica' opet obećavaju na stotine tisuća novih radnih mjesta, olakšice za poslodavce, stimulaciju zapošljavanja generacije 50 plus i na neodređeno vrijeme, manje poreze, nove/stare gospodarske programe, veće mirovine... Nalik na veliku licitaciju, najave su u načelu slične, neki brojevi i postoci u detaljima se razlikuju no, već u najavama SDP-a i HDZ-a nameće se isto pitanje: otkud mislite namaknuti novac za sva ta obećanja? Kome ćete oduzeti da bi dali umirovljenicima, nezaposlenima, trudnicama i mladim obiteljima? Koji bi progresivni rast BDP-a omogućio ispunjenje svih tih obećanja? Hoće li povoljne kredite mladima za poticanje poduzetništva slijediti i podržati okoštali državni aparat ili će ih na tržištu ubijati biropatologija, korupcija, nekonkurentnost, pogodovanje i gospodarski kriminal?

Famozni trojac Moody's, Fitch i Standard & Poor's nisu Hrvatskoj ni za pedalj podigli kreditni rejting, ne očekuju ni da će se nova Vlada dugo održati. Znači, ništa od inozemnih investicija.                             Tko bi i došao investirati u Hrvatsku, zemlju birokracije u kojoj ishođenje dozvola traje četiri puta duže od gradnje jedne srednje velike proizvodne hale? Spasit će nas europski fondovi?                                                     Stranka umirovljenika podsjeća građane da su obje koalicije iza sebe imale prošlost nesnalaženja u korištenju izdašnog EU novca, međusobno se optužujući da su podbacili u apliciranju projekata.                                                                                                                     Iza svih tih predizbornih najava hrvatskih političkih velikana ne može se razabrati nikakva ozbiljnija racionalizacija državnog aparata, njegova transparentnost, dostupnost, niti promjena u načinu raspolaganja tuđim novcem.                                                                                                                                                          Stoga ih Stranka umirovljenika poziva da umjesto obećanja koja neće ispuniti, stanu pred kamere i narodu javno kažu: 'Više vas nećemo potkradati i lagati'. Jer, na sve strane u medijima cure nove afere, mijenjaju se menadžerski ugovori, isplaćuju korporacijski bonusi u javnim poduzećima, ministri dijele novac šakom i kapom, ljetuje se o državnom trošku, grade fontane... Priče o 'visoko postavljenoj ljestvici' samo su mit, hrana za naivne. I dalje ćemo imati sve ljepšu, izgrađeniju zemlju, domovinu u kojoj će uživati samo oni koji se mogu domoći novca i trošiti ga nekažnjeno na sve što požele. Tuđeg novca. Našeg novca i našeg neiscrpnog povjerenja da će oni koje smo izabrali bolje od drugih zastupati interese građana. Za pristojnu plaću i slavu.