Unatoč mnogobrojnim predviđanjima kako će se postojeći sastav saborskih zastupnika održati u udobnim saborskim stolcima do kraja mandata, to se nije dogodilo. Iznenađenje je to veće za mnoge koji su ušli u Sabor, a to neće ponoviti na rujanskim izborima. Vlast, kao najjače kohezivno sredstvo, izgleda da ovog puta nije djelovalo. No, sagledavajući pažljivije sadašnju situaciju može se zaključiti kako operacija preslagivanja nije uspjela, a to je bila opcija za određen broj saborskih zastupnika da podrže opoziv Vlade te kasnije samoraspuštanje Sabora. Veliki igrači imali su pri tome i pričuvnu varijantu koja ne uključuje manje stranke. Riječ je o smjeni na vrhu najveće stranke s ciljem da se razdrma vlastito članstvo (koje uzgred nije glasovalo u broju kojem se objavljuje za dosadašnjeg predsjednika) te instaliranjem nove osobe za privlačenje dodatnih glasača. Most je pri tome prikazao svoju principijelnost, prikazuje se kako ima potporu Crkve i tako će ponovno ove dvije poltičke opcije stvoriti na jesen novu vladu. No, glavno je pitanje s kojim kandidatom za predsjednika Vlade?

Može li HDZ ponovno popustiti i umjesto svog mandatara prihvatiti nestranačku osobu za premijera?  Ili će tehnički premijer pristupiti HDZ-u nakon što bude nezavisan na izbornoj listi Mosta i izvrši svoj zadatak? Puštanje u javnost izjava kako Most može i sa SDP-om, ali bez njihovog sadašnjeg predsjednika, dodatno pridonosi jačanju pozicije Mosta. Naime, nemoguće je da će se SDP riješiti svog predsjednika samo kako bi preuzeo vlast i to u Mostu dobro znaju. Zato se i razmeću takvim izjavama.

 Stranka umirovljenika smatra su prijevremeni parlamentarni izbori farsa u režiji HDZ-a i Mosta, usmjerena stvaranju nove čvrste vlade koja neće biti toliko slaba na oporbene udarce i podložna kadrovskim smjenama poput slučaja Crnoje. No, kako svaka medalja ima dvije strane, treba uzeti u obzir i velik broj faktora na koje analitičari ovog projekta ne mogu utjecati. Riječ je u prvom redu o stavu hrvatskih birača prema Živom zidu, konceptu političkog marketinga koji će ponuditi Milan Bandić i utjecaju lokalnih stranka i nezavisnih lista (HDSSB; IDS; Stipe Petrina) na državnoj razini. Sve u svemu, velika je vjerojatnost da se ponovi scenarij s redovnih parlamentarnih izbora, ali iduća godina bit će iznimno financijski teška i velik ispit za političare. Ukoliko se ne odreknu beneficija poput izrazito velikih plaća načelnika općina i gradonačelnika, većih od, recimo, liječnika kirurga, slijede nam novi prijevremeni izbori. I to pod pritiskom građana i javnosti a ne zahvaljujući političkim dogovorima i pregovorima. Unatoč velikom broju zaposlenih u državnim službama i na političkim jaslama, koji ne odlaze u inozemstvo i ne traže nova radna mjesta. Broj nezadovoljnika bez obzira na svakodnevno iseljavanje ipak će prevagnuti i tek tada će doći do radikalne poltičke promjene i zaokreta u kojoj se neće gledati tko kome štiti leđa, ucjenjuje podacima ili brine samo o svojoj osobnoj egzistenciji.

I zato mi u Stranci umirovljenika ove prijevremene parlamentarne izbore promatramo kao na privremeno i prolazno rješenje do novih prijevremenih izbora koji će biti ubrzo. Demokracija je skupa i košta, ali ništa nije skupo ako će nam donijeti koliko-toliko stabilnu, nekorumpiranu i općedruštveno korisnu političku vlast.