Vrijeme promjena

Ne može se dvaput zagaziti u istu rijeku, govorio je prije dva i pol tisućljeća Heraklit iz Efesa, grčki filozof iz predsokratovskog razdoblja. Kretanje, promjene, nastajanje i propadanje temelji su njegova učenja, borba suprotnosti, dijalektika kojoj svjedočimo i danas na hrvatskoj političkoj pozornici. No, kakve veze ima lekcija iz srednjoškolske filozofije s našom turbulentnom političkom stvarnošću?

Ključna je riječ promjena. Svakodnevno smo svjedoci kako se u Hrvatskoj (napokon!) pomiču standardi demokracije, etike i političke deontologije, dok Most nezavisnih lista sustavno i ustrajno razotkriva koliko smo potonuli u močvaru kompromisa i cikličkih smjena političkih elita. Preslagivanje Vlade, rušenje predsjednika Vlade da bi ga zamijenili istom, mlađom (i poslušnijom) verzijom mandatara, manjinska Vlada, opozivi, optužbe i protuoptužbe, pregovori i dogovori, navlačenje većine u Saboru..., tko se tu više može snaći? Ispod tog kaosa ipak se nazire neki red, kako je to svojedobno tvrdio i naš 'dežurni filozof' Heraklit, neke zakonitosti neumitno se naziru – mnogo toga u Hrvatskoj neće biti kao prije.Ne bojte se, to je demokracija. Možda je sve ovo što se događa u Hrvatskoj početak kraja bipolarnog društva, konflikata uzrokovanih neodgovornim politikama, iluzija o reformamama i napretku, svađanja naroda, poigravanja s upitnom izbornom legitimacijom.

Konkretno, nadamo se da je sramotan kompromis oko izbora sudaca Ustavnog suda većini pristaša Velike koalicije SDP-a i HDZ-a otvorio oči i pružio stvarnu sliku kako bi to funkcioniralo na državnoj razini. Također, sve što se događalo za vrijeme unutarstranačkih izbora u dvije najveće stranke ne odiše pluralizmom stavova niti demokracijom. Ne, dvije su najveće političke opcije pokazale da nisu sposobne voditi državu, niti samostalno ili u nekakvim skrpanim koalicijama, a kamoli zajedno! Spašavanje, pak,karijere potpredsjednika Vlade Karamarka eskaliralo je u svjesno rušenje Vlade, pokazujući koliko su plitka i prozirna pozivanja na domoljublje, reforme, interese pučanstva, napredak, kad su u pitanju (pre)vlast, mandati i politički utjecaj. Već idući izvanredni izbori trebali bi pokazati  našim političkim 'velikanima' gdje im je uistinu mjesto. Možda je ovo trenutak da počnu učiti umijeće dogovaranja, umjesto politike dominacije, nadmetanja i trovanja javnosti konfliktima. Tko preživi, pričat će.

U Stranci umirovljenika i dalje vjerujemo da se u Hrvatskoj može stvoriti razmjerna predstavljenost značajnijih društvenih skupina – radnika, umirovljenika, nezaposlenih, mladeži - koje bi u Saboru trebale zastupati svoje interese. Izravno, bez lažnih posrednika i praznih obećanja. To je trenutno, nažalost, isključivo na duši birača. Nažalost, kažemo, jer izborni sustav po mjeri velikih još ne omogućava sastavljanje Sabora svih građana, već preživljavanje uz političku trgovinu, klijentelizam, politički inženjering i obmanjivanje birača. Kad bi svi ljudi... odlučili DA, pjevao je neponovljivi Arsen Dedić. Svakako, kad bi odlučili DA za temeljito preslagivanje, na izborima, u što većem broju. No, prije toga moraju poručiti veliko NE političkim supermarketima, koalicijama zbrda-zdola, uvlačenju na mala vrata u politiku radikala, beznačajnih stranaka i strančica, poslušnika, preslagivača, stranačkih trbuhozboraca, potrošenih političara s pravosudnim repovima i kaznenim prijavama... Možemo li ih uopće sve nabrojati? Da se netko ne uvrijedi...