SAGA O DRUGOM STUPU: Privid 'reforme' tuđim novcem

Priča o lakoći gospodarenja tuđim novcem prava je slika istinske biti ljudskog društva, barem kad govorimo o financijskom aspektu. Jednostavno, trošenje tuđeg novca nema cijenu, svjetonazor ni ideološku vrijednost jer je najčešće – besplatno. Za one koji ga troše, naravno. Ovakvim uvodom objašnjavamo porive svih onih 'stručnjaka' koji su predlagali ili predlažu ukidanje drugog mirovinskog stupa, pogotovo onih kojima je jedini cilj napuniti (tuđim novcem) državnu blagajnu i spašavati prvi mirovinski stup. Služeći se prividom 'reforme' potrošili bi tuđu štednju. 
Mi u Stranci umirovljenika smatramo da ukidanje ili prebacivanje mirovinske štednje, koje ovih dana predlaže i ekonomski strateg prof. Lovrinčević, još jednom polazi od pogrešnih premisa. Kao da je zbog drugog stupa buduća mirovina ustvari manja, umjesto da bude veća, kako je i najavljivano. Umjesto da netko napokon prizna da je više od 60 posto tog novca u fondovima nestalo, potrošeno u obliku državnih obveznica (rejting: Smeće), više ne postoji... Iduće pitanje potom bi trebalo uputiti mandataru Tihomiru Oreškoviću: Kako reinvestirati taj novac i kako ga oploditi, ako ne postoji? Iako, njegova je ideja o plasmanu te štednje nakon dugog vremena bar jedan pozitivan prijedlog jer, dosad smo najčešće slušali kako jučerašnje greške političara sutra pokriti tuđim novcem. Pod krinkom reforme.
Od nove Vlade svi bi korisnici drugog mirovinskog stupa trebali neizostavno dobiti jamstva da je njihova imovina sigurna i, napokon, pouzdanu informaciju  gdje je tih sedamdesetak milijardi, postoje li uopće i u kojem su 'agregatnom' stanju! U ovom trenutku, naime, možemo biti sigurni jedino u saborske zastupničke mirovine svih onih političara, čelnika i stranačkih poslušnika koji su proteklih godina sustavno ignorirali one koje su (navodno) zastupali.
Temeljno pravo nepovredivosti privatne imovine itekako bi vrijedilo zaštititi i raspisivanjem referenduma o budućnosti drugog mirovinskog stupa. Pogotovo kad je riječ o osobnim financijama građana. Ako ništa drugo, barem u korijenu sasjeći svaku ideju o 'preseljavanjima' milijardi iz šupljeg u prazno, brzopoteznih ekonomskih dosjetki kako iskoristiti tuđi novac za svoje političke ciljeve. Dapače, vrijedilo bi to i kaznene prijave protiv ministra, vlade ili 'stručnjaka' koji bi se drznuli uzeti ušteđeni novac, buduće mirovine koje su (vjerojatno) već potrošene. Inače više ničija imovina neće biti sigurna.
Ne, gospodo, morat ćete malo jače napeti mišiće i moždane vijuge te napokon shvatiti zašto ne treba dirati tuđi novac. Zato jer nije vaš.

 

Autor: Stranka umirovljenika