Tko će u Hrvatskoj ostati gladan? - PARADOKS BURIDANOVOG MAGARCA

Popularan i na ovim prostorima često korišten paradoks francuskog skolastičkog filozofa, svećenika i fizičara Jeana BURIDANA, od 14. stoljeća omiljena je paradigma za poteškoće u izboru. Buridanova magarac, naime, umire od gladi jer se ne može odlučiti između dva istovjetna stoga sijena. Podsjeća li Vas ta srednjovjekovna pričica na aktualni politički trenutak u Hrvatskoj?

Nakon bučne i zamorne pretkampanje, proživljavamo nešto još nedoživljeno u domaćoj politici. Izbori su završeni, a mi još nemamo novu vladu. Izborna matematika stavila nas je pred nova iskušenja: novonastali MOST nije skupio dovoljno mandata da bi bio u poziciji samostalno sastavljati vladu, ali njihove delegacije ipak obilaze dvije velike koalicije, postavljaju uvjete i pregovaraju o reformama i budućem ustroju države.

Pitanja se iz dana u dan množe, a neočekivano i brzopotezno izbacivanje Drage Prgometa te njegovi najnoviji istupi u javnosti dodatno kompliciraju sve zamršeniju političku krizu u Hrvatskoj, koja generira nove podjele i nedoumice. Kakva je Most, ustvari, politička formacija, koju ulogu u njemu ima Nacionalno vijeće, tko su članovi, tko donosi odluke, koliko je njihova pretpostavljena heterogenost jamac stabilnosti i učinkovitosti buduće vlade?

Ako bi ovakvi, iz dana u dan sve kontroverzniji, zbunjujući i neizvjesni razgovori i pregovori uskoro i završili nekakvim ishodom – kakav god on bio – hoćemo li ovakve predstave gledati svaki put kad će u Saboru na dnevnom redu biti neka reforma? Jesu li u Most-u precijenili matematičku (i političku) težinu 18 mandata? Jesu li dobro procijenili s kakvim političkim igračima dogovaraju reforme ili je to samo igrokaz za javnost? Bar za onaj dio javnosti koji iskreno želi drukčije političke odnose u Hrvatskoj, ali još nije dovoljno brojan da bi svojim glasovima donio izvjesniju budućnost. Gomilanje pitanja ovaj postizborni politički rašomon polako vodi prema - novim izborima. Na kojima će građanke i građani moći birati bogatiji za još jedno novo iskustvo.

Ostaje nam nedoumica koliko je uistinu Buridanov paradoks uspjela metafora u ovoj prilici? Ako se Most ne može odlučiti s kojom će koalicijom sastaviti vladu ili zbog pogrešnih procjena produbi krizu, namagarčeni (i gladni) mogli bi ostati svi oni koji su od njega očekivali (pre)više.