Umijeće preživljavanja sa 900 kuna pomoći
Prema istoj strategiji prosječna mirovina za rujan, 2013. iznosila je 2.400 kuna, međutim, 90 tisuća umirovljenika primalo je iznos od 500 kuna, što je daleko ispod navedenog prosjeka. Drugih 93 tisuće umirovljenih građana Hrvatske primilo je nešto veći iznos – 1.000 kuna – još uvijek premalo za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Socijalna pomoć u takvim je situacijama nužna, dok je značajnom broju ostarjelih ona ujedno i jedini prihod kojemu se mogu nadati.
"Žena, dijete i ja živimo od 950 kuna socijalne skrbi. Drugi nam je sin u Samoboru. Dok platimo režije, nama ostane vrlo malo, a sami nismo sposobni privređivati. Prije sedam godina, ostao sam bez obje noge, ali ne dam se. Još znam srpom pokositi i dvorište", kaže 77-godišnjiJosip Timeriz Slatine. Njemu je, kao i za još šezdesetak drugih na ovom području, u sklopu EU projekta Za bolje sutra i život kakav zaslužuju slatinski Crveni križ osigurao dnevni topli obrok, ali i redovitu pomoć u kući tijekom godine. "Hranom sam više nego zadovoljan. Dobijem juhu, prilog, meso pa čak i kolače – što mi više treba? Hrana je danas skupa, režije su visoke pa mirovina ne traje dugo. Živim sam, godinama sam razveden i taj me obrok spasio", kaže drugi 77-godišnjak, umirovljeni krojač.
Usamljenost je najveći problem ostarjelih ljudi, kažu sami. Osamdesetsedmogodišnja starica iz Novaka živi od 850 kuna socijalne pomoći. Nakon smrti muža, prije 30 godina živi – sama. Jedan joj je sin umro, s drugim, tvrdi, nije pričala više od tri desetljeća, a kćerku nije vidjela 10 godina. O njoj se brine mlada susjeda, a u posjet joj dođe i unuka koju je othranila. Druga starica (78) živi od 800 kuna pomoći. Od toga dio odvaja za svoju odraslu djecu koja, bez primanja, žive u susjednom selu.
Sociolog, dr. sc. Renato Matić smatra da u Hrvatskoj treba biti više domova za ostarjele i da smo trenutačno društvo koje još nije odgovarajuće riješilo spomenuti problem. "Jedan od najgorih osjećaja svakog ljudskog bića jest osjećaj beskorisnosti. Uvijek se zaboravlja da stariji članovi društva imaju sposobnosti, znanja, iskustva koje, unatoč njihovu formalnom umirovljenom statusu, itekako može biti od koristi. U dobro uređenim demokracijama ističe se vrijednost zasluga starijih građana i putem odgoja se razvija kod svih članova društva osjećaj trajne zahvalnosti, što se vidi na svakom koraku, u nizu mogućnosti koje stoje na raspolaganju starijim osobama. Godinama je očito da smo društvo koje polako ali sigurno stari te da je krajnje vrijeme za obrazovnu strategiju koja će puno veći broj mladih ljudi obrazovati za stručnu pomoć starijim osobama, kako bi se osjećali dostojanstveno i prihvaćeno. Sve su češća izvješća policije o prijevarama i potkradanju starijih, a u manjim sredinama Slavonije lopovi im noću iz drvarnica i šupa kradu ogrjev, alate, bicikle, zimnicu. Kradljivce je često nemoguće uhvatiti, a zbog straha od odmazde, većina slučajeva ostaje neprijavljena. Stariji ljudi zbog toga se često osjećaju nemoćno i iskorišteno te strepe nad svojom budućnošću. O tome Matić kaže: "U društvu koje drži do sebe i svoje budućnosti, nitko ne smije osjećati strah i neizvjesnost a najmanje osobe koje ulaze u godine. Postoje primjeri nama bliskih društava koja su se sustavno pobrinula da tzv. zlatne godine uistinu budu zlatne."
Topli obroci svakim radnim danom pripremaju se u gradskom restoranu te se na području grada i dodatne četiri općine podijele do 14 sati. Subotom se dostavlja i sendvič-paket za nedjelju.
"Ljudi su ostali sami, napušteni, isključeni iz društva. Unatoč tome, još materijalno pomažu i svojoj djeci koja su zbog teške gospodarske krize ostala bez ikakvih primanja i također nemaju od čega živjeti. Kad ostanu na svom ognjištu, puno su jači, emocionalno stabilniji te dobivaju želju za životom. Čim ih se smješta u domove, brzo kopne i umiru. Zato im pomažemo na njihovu kućnom pragu i tako im pokušavamo olakšati životnu situaciju u kojoj su se našli", kažeVlatko Jelenčić, ravnatelj slatinskog Crvenog križa. Premda o drugima voli govoriti dobro, kaže da su, kad je u pitanju pomoć ostarjelima i usamljenima, "ljudi u Hrvatskoj spremniji dati novac, nego svoje vrijeme pa je usamljenost čest problem". Kroz spomenuti šesnaestomjesečni projekt, u vrijednosti od oko 200 tisuća eura, 15 je žena prošlo obuku za njegovateljicu, šest ih je dobilo posao na deset mjeseci, a na toliko su zaposlena i trojica muškaraca koji brinu za rezanje i cijepanje drva te obavljanje sitnih popravaka u kući, odlazak u trgovinu, ljekarnu po lijekove i slično.
Premda analize pokazuju da većina starijih u Hrvatskoj živi u zajedničkim domaćinstvima, još uvijek značajan broj njih živi sam. Naročito je to slučaj na selima koja, zbog potrage mladih za poslom, ostaju gotovo pusta.
Kroz različite programe država planira nastaviti pojačano brinuti o svojim socijalnim kategorijama te, putem centara za socijalnu skrb, pronalazi smještajne kapacitete i organizira različite oblike pomoći starijima u njihovoj kući. U 2012., takav je oblik pomoći koristilo njih nešto više od 15 tisuća što je 2,1 posto ukupne navedene populacije u Hrvatskoj. Otprilike isto toliko ih je još zbrinuto u domovima za starije ili nekim drugim centrima, a oko 2.300 smješteno je u udomiteljskim obiteljima.