Otvorena stranica za pomoć - Ivica Hegeduš

Otvorena stranica za pomoć

Ivičin nekadašnji zapovjednik Štefan Novak, koji se, kako kaže, za Hrvatsku došao boriti iz Njemačke, otvorio je internet-stranicu za pomoć svojem bivšem suborcu. Dijaspora ju može pogledati na sljedećem linku:

ĐAKOVO – Kada je devedesetih godina trebalo stati u obranu domovine, među prvima pušku u ruke uzeo je i danas 55-godišnji Ivica Hegeduš. Hrvatskoj neovisnosti darovao je više od deset godina života. Vodio se po onoj dobro poznatoj izreci Johna F. Kennedyja: "Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe - pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju!” I dao je Ivica sve što je imao, a danas nema ništa.

Dragovoljac, branitelj, pripadnik “Zmajeva”, “Kuna”, živi u trošnoj, ruiniranoj kući koju mu je za boravak ustupio posinak već odavno preminule supruge, i to doslovce s nula kuna prihoda! Kao i većinu branitelja koji su zdravlje ostavili na prvoj crti bojišta, i Ivicu je dohvatila bolest – karcinom debelog crijeva. Nesretni se čovjek tako bori s glađu, neimaštinom i bolešću. I dok se devedesetih nije bojao nikoga, pa ni neprijatelja, danas strahuje da mu HEP ne zakuca na vrata zbog duga za struju, nešto manjeg od petsto kuna!

Životna priča koju nam je Ivica ispričao u toploj sobi, koju je, kako kaže, ugrijala pomoć njegovih nekadašnjih suboraca koji su se pobrinuli da mu donesu peć i osiguraju ogrjev, komotno bi mogla poslužiti pisanju scenarija za film.

- Dok je trebalo biti u vojsci, bio sam, od prvoga dana. No 2002. godine, taman kad je naša kći Helena trebala krenuti u prvi razred osnovne škole, moja je supruga preminula. Nas dvoje ostali smo sami na svijetu. Nisam imao kamo s djetetom pa sam ju vodio sa sobom u vojarnu, na posao. Išlo je to tako jedno vrijeme, a onda mi je došla noćna kontrola, ako se dobro sjećam, pukovnik Majić, koji mi je rekao: "Vojniče, nije ti ovo dječji vrtić!" Tada sam vidio da nešto moram poduzeti, a dijete nisam mogao samo noću ostavljati u kući. Nudila se tada nekakva manja otpremnina za one koji se odluče razdužiti, pa sam i ja odlučio pokušati pronaći posao. Tim sam novcem isplatio kredit pa trbuhom za kruhom, radio sam gdje sam stigao. Sad sam u takvoj situaciji da ne znam kuda bih, ni što bih. Ovo je bila kuća moje pokojne supruge. Znate, ona je bila ranije udana, suprug joj je poginuo, a iz tog braka ima sina. Kuća je, dakako, pripala njemu, a njegovom velikodušnoću, sada ja živim u njoj - prepričava nam dio svog životnog puta branitelj Ivica.

Prošao je, kaže, razna bojišta, najprije kao pripadnik 108. brigade, Bosansko-posavske, nadalje. Vatreno krštenje imao je, kaže, u Vidovicama.

- Kad bi se podvukla crta, nešto manje od 11 godina proveo sam u hrvatskoj vojsci. Dok sam bio mlađi, mislio sam, radit ću, snaći ću se. Danas sam bolestan, nemoćan, nesposoban za rad, a prihoda nemam. Tražio sam pomoć u Ministarstvu branitelja, no naišao sam na zatvorena vrata. Rekli su mi kako kad napunim 55 godina imam pravo na nekakvu opskrbninu. Sad sam napunio te godine, no čini se kako sam prvo trebao biti socijalni slučaj da bih to mogao dobiti. Tako da je sve opet zapelo, a ja nemam od čega živjeti - kaže Ivica.

Spominje bivšeg zapovjednika Štefana Novaka i suborca Andriju Đurića, koji su mu, kaže, prvi priskočili u pomoći.

- Da nije njih, ne znam što bih - sa žalošću konstatira Hegeduš.

Ovisnom o tuđoj pomoći, Ivici će svaka pomoć dobro doći. Svi koji žele pomoći, Ivicu će pronaći u Ulicu Otokara Keršovanija na kućnom broj 29.

Maja MUŠKIĆ