ZNAMO LI UPRAVLJATI LJUDSKIM RESURSIMA? - PRILOG ZA BOLJU PODUZETNIČKU KLIMU:

To je, sudeći po mnogo čemu, naš veliki problem. Iako nismo imali priliku upoznati neku cjelovitu informaciju o stanju upravljanja ljudskim resursima kod nas, a nismo sigurni da takvo nešto i postoji, iskustvo nas ući, da većina kod nas, ne cijeni vrijednostikompetentnih ljudi, pojedince s naglašenim moralnim i etičkim kvalitetama. I to, bez obzira na njihova znanja, vještine pa i ostvarene rezultate.

Možda je to samo naše umirovljeničko iskustvo, ali ipak, ono je bazirano na mnogobrojnim primjerima iz prakse i života. Da su nam ljudi najveće bogatstvo, postojala je dugo vremena, samo parola. Istini za volju, parola koja je dobro zvučala. Nju su obično izgovarali oni, koji su, kako bi to rekao u svojim načelima Peter: »dostigli i postigli stupanj vlastite ne sposobnosti». Ne znamo zašto više ne cijenimo svoje ljude? Odgovor samo naslućujemo. Ali znamo, da propušteno i izgubljeno, nije lako ispraviti i nadoknaditi. Kod nas je još uvijek najvažnije s kim ste, a ne, tko i kakvi ste? Osim toga, važno je i da budete s onima koji su na vlasti. Jer oni donose i kroje zakone po svojoj mjeri, a onda i priča koja slijedi, o vladavini prava i pravnoj državi, više i nije tako važna.

Umjesto toga, građanima RH, ne treba bilo kakva, nego pravedna pravna država!Oni su to, po svemu sudeći i zaslužili. Ako niste s onima na vlasti, onda je dobro biti bar u grupi koja ima moć ( u prijevodu novac ). A dalje, sve ide lakše.

Ostali problemi svode se uglavnom na pitanje cijene.I tako, dolazimo do pitanja: Ima li netko, za koga bi se moglo reći, da je, ili da je bar u najvećoj mjeri, «zaslužan» za takvo stanje?

Po svemu sudeći, nema. Nitko!? Ako je zaista tako, onda bi se, «novac» mogao proglasiti krivcem. Izgleda, da je za sve krivsamo novac!? Ili kao što kaže ona pjesma «lova»! Novac je kriv za vrlo raširenu pojavu korupcije, koju smo načeli procesuirati, a u kojoj se, priznali mi to ili ne, već duže vremena, očigledno, gušimo. Mislimo da se može s velikom sigurnošću predvidjeti, ako se s tim problemom i dalje nećemo ozbiljno i uspješno obračunavati, počevši od vrha, pa sve do nas svakog ponaosob, nitko nam neće moći pomoći, bez obzira na ogromne žrtve koje smo pretrpjeli prilikom stvaranja države Hrvatske.

Na žalost, mnogi nešto muljaju, dovijaju se na granici moralnog i etičkog, a oni koji to ne čine i pokušavaju se boriti i mijenjati stvari nabolje, često loše završe, pa čak budu i procesuirani i proglašavani krivima. Ako ni zašto drugo, onda za «klevetu». Tome doprinosi još uvijek da je „kleveta“ kazneno djelo!? Zašto? Izgleda da se pokazao, u praksi, dobrim načinom za skretanje pažnje javnosti s nekog važnog problema, na sporedni. Takva «kleveta», u pravilu bila je odličan način ušutkavanja one rijetke i hrabre, bez imuniteta, koji su u stvari ukazivali i razotkrivali korupciju i ne zakonito ponašanje.

Na taj način, verbalnom deliktu, davala se težina kaznenog djela, pa čak i presuđivale kazne zatvora, a prava kaznena djela, s velikim materijalnim posljedicama za porezne obveznike, najčešće su ostala ne sankcionirana, a društvo i fondovi (posebno naši umirovljenički) oštećeni.

Za bolju poduzetničku klimu na svim nivoima sve je važno:

- bolje upravljati ljudskim resursima

- više cijeniti pojedince s naglašenim moralnim i etičkim kvalitetama

- nekorumpirane stranke i vlast uopće

- pravedna pravna RH

- Istinska i konkretna podrška onima koji žrtvuju sebeda bi razotkrivali i ukazivali na

nezakonita ponašanja, …

Franjo Halusek, dipl. ing