OBAVIJESTI

Premijeru Milanoviću, i mi imamo svoju posljednju liniju obrane

Izuzev izbornog rezultata HDZ-a sa početka devedesetih ni jedna koalicija do sada nije ovako premoćno pobijedila na parlamentarnim izborima kao što je to uspjelo Kukuriku koaliciji na prošlogodišnjim. Rezultat je to bio dijelom i poradi poklapanja niza okolnosti koji su im išli na ruku, posebno uhićenje bivšeg premijera, te „uspješna“ kriminalizacija samog HDZ-a koju su si po svemu sudeći najvećim dijelom sami sebi priuštili. Bilo kako bilo građani su odlučili prošle godine dati šansu novoj ekipi predvođenoj Milanovićem, i koji se nisu libili kazati još i u predizbornoj kampanji kako je stanje teško i da će za izlaz iz krize u kojoj smo se našli trebati povući niz, kako su ih nazvali, nepopularnih mjera, a sve kako bi se preokrenuli negativni trendovi. Kako je izborna kampanja bila kratka izborni pobjednici nisu imali priliku, a možda ni želju predočiti Hrvatskoj javnosti na koje su to „nepopularne mjere“ konkretno mislili i kakvi bi se uopće benefiti navedenim mjerama postigli.

Tako je dio građana izloženo slatkorječivim obrazloženjima izbornih pobjednika bez velikog otpora progutao podizanje PDV-a na 25% naivno vjerujući kako je upravo to jedna od bitnih mjera za zaustavljanje pada odnosno pokretanje pozitivnih trendova, no ubrzo su shvatili da od navedenog nema ništa jer je negativni trend samo dobio na ubrzanju. Ništa bolji rezultat nije bio ni od podizanja cijena naftnih derivata, plina, struje i komunalnih usluga itd.itd… Svaka je dakle Vladina mjera koju su tumačili kao pozitivnu samo još više srozavala standard građana, ali i konstantno povećavala broj nezaposlenih. Navedeno povećanje PDV-a i cijena energenata su najviše na svojoj koži kao i uvijek osjetili oni najugroženiji, dakle nezaposleni, umirovljenici i svi oni sa malim primanjima što znači da se u ovom trenutku radi o više od polovine od ukupnog broja stanovnika RH koji više ne mogu „skrpati kraj sa krajem“.

I baš kada smo pomislili da je raznim fiskalnim i parafiskalnim nametima te poskupljenjima konačno došao kraj pojavio se ministar financija objašnjavajući već gotovo izbezumljenim građanima kako će se ubuduće oporezivati i nekretnine, a drugi ministar (Mrsić) kako više nitko tko ima stan veći od 37m2 plus 10m2 za svakog slijedećeg člana obitelji neće imati pravo na socijalnu pomoć budući se smatraju „bogatima“. Umirovljenike je posebno iritiralo lakonsko obrazloženje kako se višak kvadratastana može ili treba prodati, odnosno prodajom većeg stana kupiti manji, i sve to čak i uz ostvareni višak novca. I što da normalan čovjek kaže na ove nebuloze Kukuriku genijalaca. Zar normalan čovjek jednom umirovljeniku koji je npr. zajedno sa svojim bračnim partnerom cijeli svoj radni vijek radio sa VSS, i koji su tijekom tog 40-godišnjeg (zajedno 80 godina) rada uspjeli priuštiti stan od 100 ili 150m2 sada nakon odlaska u mirovinu, ili ne daj bože i smrti bračnog druga, biva prisiljen prodavati svoj stan kako bi mogao preživjeti jer za režije ovog kojeg ima jedna mirovina više nije dostatna. O tome zašto za 40 godina staža čovjek u ovoj državi nema mirovinu dostatnu za život dostojan čovjeka Linić ni Mrsić ne zbore ni slova niti pokazuju da ih je uopće briga.

Oni koji umirovljenike žele na ovakav način istjerati iz njihovih stanova i kuća koje su stvarali svojim dugogodišnjim krvavim radom da bi ih smjestiti u prostore veličine kaveza očito nisu ni svjesni da su dirnuli u čovjekovu najveću svetinju, u njegov dom…

A naš dom je gospodo Kukurikavci i naša posljednja linija obrane, linija preko koje vi padate.