U nastavku donosimo i nekoliko crtica iz istog.

HRVATSKA EKONOMSKA INICIJATIVA – PRIORITETI

1. GOSPODARSTVO

1.1.Povećanje domaće proizvodnje

1.2.Povećanje zaposlenosti

1.3.Smanjenje duga

2. SOCIJALNA SIGURNOST

2.1.Besplatno školstvo

2.2.Besplatno zdravstvo

2.3.Više mirovine

3. DUGOROČNO ODRŽIVI RAZVOJ

3.1.Razvoj znanosti

3.2.Razvoj obrazovanja

3.3.Zaštita okoliša

4. PODIZANJE SAMOPOUZDANJA I VJERE U VLASTITE SPOSOBNOSTI

4.1.Istraživanje hrvatske povijesti

4.2.Zaštita i promocija kulturne baštine

4.3.Poticanje športa

5. HRATSKI TEMELJNI NACIONALNI CILJEVI

5.1.Očuvanje teritorijalne cjelovitosti

5.2.Demografski razvoj

5.3.Sigurnost

6. PODIZANJE EFIKASNOSTI DRŽAVNOG SUSTAVA

6.1.Organizacija državnog sustava

6.2.Organizacija javnog sektora

6.3.Nadzor državnog sustava i javnog sektora

1. HRATSKI TEMELJNI NACIONALNI CILJEVI

1.1. Očuvanje teritorijalne cjelovitosti

1.2. Demografski razvoj

1.3. Neovisnost

1.4. Sigurnost

1.5. Stabilnost

2. HRVATSKI CILJEVIU EUROPSKOJ UNIJI

2.1. Zaštitatemeljni nacionalnih interesa

2.2. Ostvarivanje hrvatskih gospodarskih ciljeva

2.3. Ostvarivanje hrvatskih socijalnih ciljeva

2.4. Zaštitahrvatske kulturne baštine

2.5. Zaštitaod negativnih efekata članstva

3. HRVATSKI GOSPODARSKI CILJEVI

3.1. Povećanje broja radnih mjesta

3.2. Povećanje domaće proizvodnje

3.3. Razvoj znanosti i tehnološki napredak

3.4. Smanjivanje zaduženosti

3.5. Ravnomjerna raspodjela nacionalnog dohotka

4. HRVATSKA SOCIJALNI CILJEVI

4.1. Besplatno školstvo

4.2. Besplatno zdravstvo

4.3. Rješenje stanovanja

4.4. Dostojne mirovine

4.5. Skrb o nemoćnima

5. PODIZANJE VJERE U VLATITE NOGUĆNOSTI

5.1. Istraživanje hrvatske povijesti

5.2. Upoznavanje građana s hrvatskom povijesti

5.3. Zaštita hrvatske kulturne baštine

5.4. Poticanje sporta

5.5. Podizanje samopouzdanja hrvatskih građana

6. HRVATSKIODRŽIVI RAZVOJ

6.1. Politika upravljanja hrvatskim prostorom

6.2. Obrazovanje za nove tehnologije

6.3. Proizvodnja hrane i (obnovljive) energije

6.4. Zaštita okoliša

6.5. Zaštita od negativnih efekata globalizacije

7. HRVATSKA I DIJASPORA

7.1. Razvoj kulturnih veza

7.2. Razvoj gospodarskih veza

7.3. Promicanje hrvatskih interesa

7.4. Olakšavanje povrata u domovinu

7.5. Sustavni odnosi s dijasporom

8. HRVATSKE POLITIKE ZA OSTVARIVANJE CILJEVA

8.1. Industrijska (strukturna) politika

8.2. Politika regionalnog razvoja

8.3. Financijske i monetarna politike

8.4. Kulturna politika

8.5. Socijalne politika

9. HRVATSKA DRŽAVA I JAVNI SEKTOR

9.1. Organizacija državnog sustava u skladu s ciljevima i politikama

9.2. Organizacija javnog sektora

9.3. Procedure

9.4. Kadrovi

9.5. Nadzor

10. POLITIKA UKLJUČIVANJE MLADIH U POLITIKU

10.1. Razvoj spoznaje o društvenoj koristi politika

10.2. Razvoj svijesti o potrebi izgradnje vlastite države

10.3. Obrazovanje za državni sektor

10.4. Proces selekcije kadrova

10.5. Proces praćenja kadrova

HRVATSKA EKONOMSKA INICIJATIVA

1. HRATSKI TEMELJNI NACIONALNI CILJEVI

1.1.Očuvanje teritorijalne cjelovitosti

1.2.Demografski razvoj

1.3.Neovisnost

1.4.Sigurnost

1.5.Stabilnost

Država se organizira u interesu vlastitih građana. Temeljni elementi države su teritorij i stanovništvo. Strategija očuvanje teritorijalne cjelovitosti i demografski razvoja su temelj svih ostalih strategija i politika.

Hrvatska ima neriješena granična pitanja sa Slovenijom, Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom i slijede pregovori o graničnom razgraničenju. Povijest nas uči da je Hrvatskauvijek lošije prolazila u tim pregovorima zbog vlastitenepripremljenosti. U nacionalnom interesu je stalno praćenje i izučavanja ovog pitanja čime se organizirano mora baviti institucija kao diodržavnog sustava.

Neovisnost jeznačajni čimbenik stabilnosti i sigurnosti. Ona je nužna u mnogim dijelovima ekonomskom isocijalnog života , gdje god za to postoje resursi ili mogućnosti da se pribave potrebni resursi. Hrvatska u primjerenom roku (4 – 6 godina) mora, prije svega osigurati energetsku, prehrambenu i financijsku neovisnost.

Energetska neovisnost je situacija u kojojHrvatska ima više nego dovoljnu proizvodnju električne energije na svom teritoriju za vlastite potrebe, uz poštivanje energetskih kriterija:stabilnosti, sigurnosti i održivosti (zaštite okoliša) uz strukturu korištenja primarnih energenata kakva je i njihova globalna struktura. Hrvatska danas prosječno uvozi oko 30 % električne energije što je potpuno neubičajeno u Europi.Energetska neovisnost povećava energetsku stabilnosti ukupnu sigurnost, povećava domaću proizvodnju, smanjuje uvoz i vanjski dug.

Prehrambena neovisnost je situacija u kojoj je izvoz hrvatske poljoprivredno-prehrambena industrije veći od uvoza. Neiskorištenost domaćih poljoprivredno prehrambenih resursa i potencijali njenog razvoja omogućuje povećanje proizvodnje, prehrambenu neovisnost i smanjujevanjsku zaduženost zemlje.

Smanjenje uvozne ovisnosti u drugim djelatnostima za koje u Hrvatskoj postoje,a ne koriste se proizvodni resursi ili se ne koriste na optimalan i održiv način. Isto tako,smanjenje uvozne ovisnosti može se povećati usvajanjem novih tehnologija. Takva politika, osim smanjenja ovisnosti o inozemstvu povećava broj radnih mjesta i domaću proizvodnju a smanjuje vanjski dug.

Smanjenje ovisnosti o uvozustrateški proizvodima, znači organiziranje vlastite proizvodnje nužnih za sigurnost zemlje. Ovim pristupom bi se također povećala domaća proizvodnja, ukupnu sigurnost zemlje i smanjio vanjski dug.

Financijska neovisnost znači da Hrvatska narodna banka osigura dovoljno kvalitetnog novca za potrebe poslovnog sektora, građana i državekao i za sveukupni razvoj države. Nužni uvjet ove neovisnosti je potpuna zaštita kune kao jedine valute koja obavlja funkcije novca u domaćim transakcijama.Vrijednost kuneodređuje kamatnjak i tečaj

Sigurnost također spada u temeljni nacionalni interes. Osim nacionalne (vojne) i osobnefizičke sigurnosti nju čini veliki stupanj neovisnosti alii ekonomska, zdravstvena i socijalna sigurnost, zbog čega se kod kreiranja politika za ova područja mora voditi računa i na njihov utjecaj na ukupno sigurnost zemlje.

Stabilnost zemljeovisi o vodećim ideološkim doktrinama, stanju društvene svijesti, državnoj politici, profesionalizmu i poštenju onih koji rade u upravljačkom aparatu i pravnoj odgovornosti demokratskih institucija.

2. HRVATSKI CILJEVIU EUROPSKOJ UNIJI

2.1.Zaštitatemeljni nacionalnih interesa

2.2.Ostvarivanje hrvatskih gospodarskih ciljeva

2.3.Ostvarivanje hrvatskih socijalnih ciljeva

2.4.Zaštitahrvatske kulturne baštine

2.5.Zaštitaod negativnih efekata članstva

Hrvatskoj je mjesto u EU i Hrvatska ulaskom u EU formalno završava tranzicijsko razdoblje. Ekonomske i društvene štete koje su nastale tranzicijskim procesom su veće odkoristi iz tog procesa.Ulazimo u EU s vanjskim dugom većim odbruto domaćeg proizvoda i sa manjom vrijednošćuimovine u nacionalnom vlasništvu u odnosu na vrijeme prije tranzicije,s najmanjim radnim kontingentom u odnosu na ukupan broj stanovnika, s nezaposlenošću koja spada među najveće u Europi, s najmanjim udjelom izvoza u BDP od svih tranzicijskih zemalja, s iznimno neravnomjernom raspodjelom nacionalnog bogatstva idohotka, itd.

Od osamostaljenja do današnjih dana Hrvatskanije uspjela izgraditi sustav državnih institucija koje bi na efikasan način rješavale Hrvatskeprobleme i ostvarivale Hrvatske ciljeve. Hrvatska nije uspjela napraviti uspješnu tranziciju iz socijalističkog društveno ekonomskog u demokratsko tržišni sustav.Sad se nalazi pred istim, ako ne i pred većim, izazovom: prilagodbe sustavu Europske unije. Osamostaljenjem smo se izborili za domovinu ali tek trebamo izgraditi suvremenu i efikasnu državu.

Hrvatska je uspješno zatvorila sva pregovaračka poglavlja i u najvećoj mjeri uskladila zakonodavstvo s njenom pravnom stečevinom. Međutim, gospodarstvo i javni sektor nisu pripremljeni izazovima koje pred Hrvatsku stavlja članstvo u EU. Hrvatska nije izradila strategiju i politike svog pozicioniranja i ponašanja u Uniji s ciljem povećavanjapozitivnih efekata članstvai zaštite odnegativnih. Sve razvijenije članica Europske unije imaju svoje vlade koje se brinu o tome da najveće koristi od Unije izvuku za vlastitu zemlju.Te zemlje stalno analiziraju sva kretanjau Uniji i ostatku svijeta i skladu s timprave strategije, vlastite politike i tome prilagođavaju institucije državnog sustava. Ako Hrvatska ne prihvati takav način ponašanja nitko drugi umjesto nje to neće napraviti a koristi od Unije će biti puno manje od potencijalno mogućih.

Hrvatska mora slijediti politiku Europske unije, ali mora imati i vlastitu politiku prema Europskoj uniji, ali i kao članica Unijemora imati i vlastitu politikui prema drugim državama,međunarodnim institucijama i organizacijama. To proizlazi iz zadržanog suvereniteta ali iz odgovornosti prema vlastitom narodu i državi koja se ne može nikad prenijeti na nadnacionalne institucije.

Hrvatska ima zajedničku ali ne i istu povijest s Europom. Kroz povijest neki narodi često su bili vladari a neki narodi češće su bili sluge. Takvi odnosi su na kraju uvijek tragično završavali. U suvremenom svijetu dominacija stranog kapitala vjerojatno bi stvorila sličneodnose. Kapital bi posjedovale neke zemlje a druge zemlje bi bile pretvorene u izvor jeftine radne snage. Za stabilan, uravnotežen i dugoročno održivi razvoj Hrvatskenužno je stvaranje hrvatskog kapitala koji će zajedno s radom, u okviru svjetskih standarda, stvarati hrvatske proizvode za svjetsko tržište.

Fondovi Europske unije su značajna pomoć razvoju i povezivanju pojedinih zemalja članica. Njihov značaj za gospodarski rast i društveni razvoj je velik, ali ne toliko velik koliko se to u javnosti misli. U svakom slučaju dobro je iskoristiti svaki mogući cent iz EU fondova. Međutim ta sredstva predstavljaju manji dio ukupnih investicija u zemlji. Razvoj Hrvatske će dominantno odrediti struktura ukupnih investicijaa ne sredstva iz EU fondova.Strukturu investicija određuje politika. Zbog toga ako Hrvatska bude imala lošu politiku onda ni sredstva iz EU fondova neće biti od velike koristi za razvoj Hrvatske.S dobrom politikom Hrvatska bi se, na temelju domaćih investicija, vrlo dobro razvijala i slučaju da nema EU fondova.

3. HRVATSKI GOSPODARSKI CILJEVI

3.1. Povećanje broja radnih mjesta

3.2.Povećanje domaće proizvodnje

3.3.Razvoj znanosti i tehnološki napredak

3.4.Smanjivanje zaduženosti

3.5.Ravnomjerna raspodjela nacionalnog dohotka

4. HRVATSKA SOCIJALNI CILJEVI

4.1.Besplatno školstvo

4.2.Besplatno zdravstvo

4.3.Rješenje stanovanja

4.4.Dostojne mirovine

4.5.Skrb o nemoćnima

Visoka stopa nezaposlenosti ili niska stopu zaposlenosti, visoki vanjski dug, nizak standard hrvatskih građana, niske i nedovoljne stope gospodarskog rasta , stagnacija plaća i mirovina, vode kapovećanju hrvatske gospodarske i socijalne nesigurnosti.

Na drugoj strani ogromni neiskorišteni proizvodni resursi počevšiodneobrađenog zemljišta, neiskorištenih šuma, neiskorištenog mineralnog i rudnog bogatstva, prirodnih ljepota, položajnih uvjeta, infrastrukture, neiskorištenih proizvodnih kapaciteta, a ponajviše visokog broja radno sposobnih a nezaposlenih ljudi ….., čine uvjete za puno bolju gospodarsku i socijalnu situaciju.

Zaustavljanje negativnih kretanja i popravljanje loše gospodarske i socijalne slike jedino se može ostvariti kroz otvaranje proizvodnih radnih mjesta koja zadovoljavaju zahtjeve i poslodavca i radnika, odnosno kroz povećanje domaće proizvodnje.Za ostvarivanje tog cilja nije dovoljna samo želja nego je potrebna aktivna ekonomska politika, prije svega industrijska politika, koja će dati odgovor na pitanje koje proizvode možemo najefikasnije proizvoditi iz prije navedenih nezaposlenih hrvatskih proizvodnih resursa.

Svaki dodatni novi zaposleni znači jedan doprinos više u mirovinski i zdravstveni sustav, znači jedan porez više u proračun. Na taj način smanjuju se zahtjeviiz mirovinskog i zdravstvenog sustava prema proračunu čime ovi sustavi i sam proračun postaju stabilniji. Svaki drugačiji pristup ili reforme ovih sustava ne bi značile ništa drugo nego smanjenje prava iz zdravstvenog sustava i smanjenje i onako malih mirovina.Povećanje domaće proizvodnje, odnosno gospodarski rast je osnova za povećanje mirovina i bolju zdravstvenu zaštitu i više novca za obrazovanje.

Za uspostavljanje mjera za povećanja broja radnih mjesta i povećanje domaćeproizvodnje potrebno je od šest do dvanaest mjeseci. Međutim i prije tog roka može se provesti usklađivanje mirovina i njihov rast promjenom strukture proračunskih rashoda, odnosno preusmjeravanjem proračunskih izdataka. Prvi cilj javnih financija će biti smanjenje proračunskog deficita, ali ne smanjivanjem proračunskih rashoda ( oni trebaju ostati isti), nego povećanjem proračunskih prihoda iz povećanje domaće proizvodnje.Drugi ciljće biti preusmjeravanje rashoda prije svega u korist povećanja subvencija za domaću proizvodnju,obrazovanje, zdravstvo i mirovine, čime se omogućuje njihovo povećanje.

Zbog toga prioritet hrvatske politike je promjena „atipičnog“modela privređivanjakoji stimulira potrošnju, uvoz i zaduživanje u „tipični“ model koji stimulira proizvodnju, investicije, izvoz i zapošljavanje.Ta promjena će se postići promjenom redoslijeda ekonomskih politika gdje sada na prvo mjesto dolazi industrijska politika ( što i kako proizvoditi), zatim regionalna politika (gdje proizvoditi), financijska politika (kako financirati) i monetarna politika koja za sve prije navedeno treba osigurati dovoljno kvalitetnog novca.Na taj način osigurat će se dugoročan i stabilan rast koji će omogućiti i poboljšanje socijalnih uvjeta života i životnog standarda građana.

Pored prva dva prioriteta, povećanja broja radnih mjesta i poboljšanja socijalnih uvjeta življenja, treći prioritet hrvatske politike u narednom razdoblju je Politika ponašanja u Europskoj uniji kojom bi se zaštitili hrvatski nacionalni interesi.

Prije navedeno je dio temeljnog programa Hrvatske ekonomske inicijative (HEI) čiji je cilj zaustavljanje negativnih kretanja u hrvatskom gospodarskom i socijalnom životu i poticanje dugoročnog, stabilnog, održivog i ravnomjernog razvoja Hrvatske.

5. PODIZANJE VJERE U VLATITE NOGUĆNOSTI

5.1.Istraživanje hrvatske povijesti

5.2.Upoznavanje građana s hrvatskom povijesti

5.3.Zaštita hrvatske kulturne baštine

5.4.Poticanje sporta

5.5.Podizanje samopouzdanja hrvatskih građana

6. HRVATSKIODRŽIVI RAZVOJ

6.1.Politika upravljanja hrvatskim prostorom

6.2.Obrazovanje za nove tehnologije

6.3.Proizvodnja hrane i (obnovljive) energije

6.4.Zaštita okoliša

6.5.Zaštita od negativnih efekata globalizacije

7. HRVATSKA I DIJASPORA

7.1.Razvoj kulturnih veza

7.2.Razvoj gospodarskih veza

7.3.Promicanje hrvatskih interesa

7.4.Olakšavanje povrata u domovinu

7.5.Sustavni odnosi s dijasporom

8. HRVATSKE POLITIKE ZA OSTVARIVANJE CILJEVA

8.1.Industrijska (strukturna) politika

8.2. Politika regionalnog razvoja

8.3.Financijske i monetarna politike

8.4.Kulturna politika

8.5.Socijalne politika

Industrijska politika

Povećanje domaće proizvodnje u kratkom roku može se postići u sektorima u kojima postoje neiskorišteni resursi, neiskorišteni kapaciteti, za koje postoji infrastruktura i obrazovana i iskusna radna snaga. Neiskorištene potencijale pojedine djelatnosti, načine njihovog iskorištavanja i što sve treba dodatno osigurati za njihovo zaposlenje bavi se industrijska politika. Posebnost Industrijske politike u odnosu na fiskalnu i monetarnu (makroekonomsku politiku) je u tome što onaprilagođava svoje instrumente specifičnim problemima svake djelatnosti s jasnim ciljem.

Industrijska politika je u svojoj biti strukturna politika koja iz postojeće strukture gospodarstva nastoji izvući maksimalnu dodanu vrijednost i stvara uvjete za promjenu strukture gospodarstva za usvajanje proizvodnji s još većom dodanom vrijednošću. Do sada Hrvatska nema takvu politiku.

Sastavni dio industrijske politike je politika tehnološkog razvitka a iz nje izvodi se politika obrazovanja. I tehnologija i obrazovanje su proizvodni inputi, zbog čega se njihove politike izvode između ostalog i iz industrijske politike.

U Hrvatskoj postoje neiskorištene mogućnostiu svim djelatnostima. Povećanje iskoristivosti tih mogućnosti povećava se domaća proizvodnja i zaposlenost,smanjuje se uvoz i stvaraju se uvjeti za povećanje izvoza. Povećanje tehnološke razine i odgovarajuće obrazovanje povećava efikasnost i konkurentnost domaće industrije.

Efikasnost i konkurentnost se štitii potiče tržišnim natjecanjem i zaštitom od monopolskog ponašanja. Pod industrijom se podrazumijevaju sve djelatnosti od poljoprivrede i metalne industrije pa sve do turizma i bankarstva.

Temelj industrijske i uspješnosti ukupne politike je znanje. Znati kako nešto napraviti. Zbog toga je temeljni faktor razvoja znanje koje se stječe prije svegakroz obrazovanje. Znanje i prirodni resursi su jedini istinski kapital. Iz ovoga proizlazipolitički cilj od prvoklasnog nacionalnog interesa:podizanje kvalitete obrazovanja i zaštita okoliša.

Hrvatski društveni i gospodarski razvoj mora se temeljiti na vlastitom znanju. Baziranjegospodarskog rasta i društvenog razvojana stranim investicijamaje iskaz nepovjerenja u vlastiti narod i znak nesposobnosti države iutječe na gubitak samopouzdanja i vjere u vlastitu sposobnost.

Od stranih investicija se obično očekuje kapital, nove tehnologija,nova tržište, nova organizacija,novimenadžment, itd. U svemu prije navedenom nalazi seisključivo opredmećeno znanje.Zbog toga jejedna od najvažnijih i najvećihpolitička odluka, odnosno izborizmeđu stvaranje vlastitog znanja i stranihinvesticija? Strane su investicije u svakoj zemlji pa tako i u Hrvatskoj nužne ali ne kao temelj razvoja, nego samo u onim dijelovima gospodarstva i društvenih aktivnosti u kojima se uklapaju u nacionalnu strategiju razvoja. Treba ulagati u vlastiti razvoj, razvijati sebe i tražiti stranog partnera kad je to nužno ili puno isplativije.

Legitiman je intereskapitalaveći profiti koji se ostvaruje kroz jeftinije resurse i kroz nova tržište. Ako Hrvatska država ne organizira obrazovanje koje će se opredmetiti u efikasne faktore proizvodnje i hrvatske proizvode za domaće i svjetsko tržišta onda će Hrvatska postati zemlja jeftinih proizvodnih resursa uključujući i rad, i tržište za proizvode stranog kapitala. Zbog toga politika kojatemelji nacionalni razvoj isključivo ili u najvećoj mjeri na stranim investicijama, zalaže se zapolitiku čiji je cilj dugoročna podrazvijenost Hrvatske i ovisnost o strancima što je elementi nestabilnosti i nesigurnosti.

Politika regionalnog razvitka

Svaka djelatnost odvija se na nekoj lokaciji u nekoj regiji. Politikom regionalnog razvitka u značajnoj mjeri osiguravaju se uvjeti za efikasan razvoj djelatnosti i za ugodan život. Zbog toga industrijska politika i socijalna politikasu usko vezana s politikom regionalnog razvitka. Mnoge djelatnosti koje su vezane na prirodne resurse biti će razvijane u istoj regiji. Isto tako djelatnosti koje su se razvijale u prošlosti i za koje postoji fizička i institucionalna infrastruktura i obrazovanje u određenim regijama, najbrže se mogu razvijati na tim područjima.Sve su to elementi lokacijskih uvjeta za pojedinu proizvodnju. U svakoj razvijenoj zemlji je to prepoznatljivo i sve razvijene zemlje na taj način lociraju proizvodnju i grupiraju srodne proizvodnje. Tako nastaju i klasteri. Na tajnačin smanjuje se troškovi proizvodnje, kao i troškovi institucija, troškovi razvoja novih proizvoda i novih tehnologija.

Politika regionalnog razvoja je usko vezana sa socijalnom i populacijskom politikom. Država jedužna organizirati izgradnjusocijalne infrastrukture, fizičke i institucionalne, koja će omogućiti iste uvjete života u različitim dijelovima Hrvatske. To je nužno radi ravnomjerne razvijenosti svih dijelova, alii kao preduvjet daljnjeg razvoja cijele države.Zadržavanje stanovništva ravnomjerno na cijelom teritoriju je odprvoklasnog sigurnosnog značenja.

Fiskalna politika

Osim svojih temeljnih zadataka porezna i proračunska politika su snažni instrument potpore industrijskoj politici. Njihova snaga se očituje u politici potpora i politici javnih nabavki. Ovi instrumenti uvijek se koriste kako za daljnji razvoj u fazama prosperiteta tako i u kriznim razdobljima za izlaz iz recesije. Javnim nabavkama i fiskalnim stimulansima se održava potražnjakako bi se održala proizvodnja i zaposlenost koja je u padu zbog nedostatka narudžbi s tržišta. Potpore služe za povećanje efikasnosti proizvodnje kroz tehnološku obnovu,restrukturiranje, dodatno obrazovanje u skladu s ciljevima industrijske politike. Na taj način očuva se proizvodnja i zaposlenost do oživljavanja tržišta a kroz potpore restrukturira se proizvodnja i poveća se njena efikasnost.

Monetarna politika

Monetarna politika osim osnovnih zadataka: čuvanje stabilnosticijena iprovođenje politike tečaja mora sudjelovati u ostvarivanju osnovnog cilja ekonomske politike, povećanje proizvodnje i zaposlenosti ne dovodeći u pitanje svoje osnovne zadaće. U situacije gospodarske krize, pada proizvodnje i zaposlenosti,visokog vanjskog duga ekonomska politika postaje složenija.Međuzavisnost monetarne, fiskalne i industrijske politike postaje veća. Ciljevi fiskalne i monetarne politike se mijenjanju prema ročnosti. Kratkoročno se prihvaća fleksibilnost i proračunskog deficita i cijena i tečaja dok se njihova stabilnost programira na dugački rok.

Monetarna politika ne smije biti toliko restriktivna da onemogućuje oživljavanje i gospodarski rast, niti smije biti toliko ekspanzivna da naruši stabilnost gospodarstva.

Temeljna zadaća ekonomske politike je očuvanje unutrašnje i vanjske ravnoteže u uvjetimamakroekonomskog okruženja koje potiče razvoj. Ni jedna dio ekonomske politike pa tako ni monetarna ne smije miješati instrumente i ciljeve. Cilj svih politika je razvoj, a monetarna politika mora osigurati makroekonomsko ozračje koje potiče razvoj osobito masovnog poduzetništva jer je to temelj svakog razvoja u tržišnom gospodarstvu.

9. HRVATSKA DRŽAVA I JAVNI SEKTOR

9.1. Organizacija državnog sustava u skladu s ciljevima i politikama

9.2.Organizacija javnog sektora

9.3.Procedure

9.4.Kadrovi

9.5.Nadzor

Za provođene državnihpolitikapotrebna je administracija koja je organizirana u skladu s njenim ciljevima. Složenost državne organizacijetreba biti u skladu sa strukturom društva i gospodarstva, u skladu sa složenošćunacionalnog proizvoda, tehnologijamakoje se koriste i ciljevima društvenog i gospodarskog razvoja.Administrativni kapacitet državepovećava se, ne samo fizičkim povećanjem, nego i efikasnošću njenih jedinica. Zbog toga, odgovarajući oblici organiziranja u skladu s potrebama razvoja društva i gospodarstva su nužni. Oni se obično kreću od znanstvenih instituta, stručnih agencija, zavoda, direkcija do službi.Svaki dio društvenih i gospodarskih aktivnosti, ili svaki dio poslovnog procesa,mora imati potporu u odgovarajućoj jedinici u okviru administracije države.Stvaranje uvjeta za nove djelatnosti isključivo ovisi o administrativnom kapacitetu države, odnosno o njenoj sposobnosti da te uvjete stvori.Za razvoj gospodarstva i promjenu njegove strukture u poželjnom pravcu nužno je imati, uz jasno definiranu industrijsku politiku i jasnu organizaciju državne uprave koja će biti organizirana i sposobna da takvu politiku i provede.

10.POLITIKA UKLJUČIVANJE MLADIH U POLITIKU

10.1. Razvoj spoznaje o društvenoj koristi politika

10.2. Razvoj svijesti o potrebi izgradnje vlastite države

10.3. Obrazovanje za državni sektor

10.4. Proces selekcije kadrova

10.5. Proces praćenja kadrova