Nismo krivi za pljačku i propast gospodarstva
„Umirovljenici su uistinu strahovita glasačka mašinerija pa sve stranke imaju interes da nas usitne i to i čine…“
Autor: Jasminka Tuček
Predsjednik Gradske organizacije Stranke umirovljenika Osijek, član Glavnog odbora SU i gradski vijećnik Grada Osijeka, Ivan Jakobljević za TJEDNIK je govorio o problemima umirovljenika. Pun optimizma i volje za rješavanjem onih najvećih, Jakobljević je vrlo često među najstarijom populacijom i iz „prve ruke“ se želi informirati o svemu što muči pripadnike treće životne dobi.
- Kakav je status umirovljenika u
Hrvatskoj danas?
* Sada je već izvjesno da su
umirovljenici pored nezaposlenih, socijalno najugroženija kategorija građana u
RH. Umirovljenici rijetko imaju priliku nešto zaraditi mimo svoje mirovine i ti
rijetki su pravi sretnici, a ostali se nažalost moraju snalaziti na razne
načine da uopće prežive od mirovine do mirovine. Umirovljenici su za vrijeme
svoga radnog vijeka kroz rad i razna izdvajanja doprinijeli izgradnji i
razvitku ove zemlje i ostavili pravo blago u nasljeđe. Sve vlasti koje su
vodile ovu zemlju u proteklih 20 godina odnosile su se prema umirovljenicima
kao prema nepotrebnom teretu te su kroz razne reforme, uglavnom zdravstvene i
mirovinske, učinile položaj umirovljenika izuzetno teškim. Svaka od navedenih
reformi bitno je utjecala na standard umirovljenika na gore. Valja podsjetiti
kako su upravo umirovljenici prvi na koje se kreće kada treba uskratiti nečija
prava. Još nam je svježe kako su pokradene mirovine i kako su sve vlasti
negirale da postoji dug umirovljenicima i nisu imale namjeru vratiti ukradeno.
Na parlamentarnim izborima 2003. umirovljenici po prvi put ulaze u Sabor sa
svoja 3 zastupnika. Učinili su najviše što su mogli. Došlo je do povrata duga.
Kako se ponovno dogodilo da umirovljenika u narednom mandatu od 2007. pa
nadalje nema, opet su umirovljeničku sudbinu u ruke uzele druge političke
opcije. Tada nam se događa zamrzavanje mirovina, harač, Milinovićeva
zdravstvena reforma i ukidanje niza drugih beneficija koje su imali
umirovljenici (božićnica, uskrsnica i sl.). Po uzoru na državu i mnoge lokalne
vlasti čine isto.
- Postoji li mogućnost da se stanje donekle popravi?
* Naravno da je i nama umirovljenicima kao i svima u državi jasno da bez oporavka gospodarstva sva rješenja u poboljšanju standarda umirovljenika su teško ostvariva. No činjenica je da mi umirovljenici nismo krivi za pljačku i propast gospodarstva. Stoga nemamo kompleks krivnje i ne osjećamo se kao teret a imamo dovoljno snage, volje i pameti da ponudimo određena rješenja. Uz uvjet da dođe do poboljšanja stanja u gospodarstvu mislimo da treba napustiti tzv. švicarsku formulu za izračun mirovina i mirovine usklađivati s porastom plaća i troškova života. Što treba reći na činjenicu da je prosječna mirovina za svibanj 2010. godine 2.162kn, a da je u svibnju 2009. bila 2.169kn. Ovdje je svaki komentar suvišan. Dakle, mirovine su zamrznute, a troškovi života su rasli. Ne prihvaćamo krivicu zato što u RH radi 1. 506. 000 uposlenih, a mirovinu prima 1. 184. 000 umirovljenika. Dakle, omjer je 1:1,27 što je naravno neodrživo. No onaj tko je doveo do ovakvog stanja, zatvaranje tvornica, gubitci radnih mjesta, privatizacija na hrvatski način, ''spasonosna'' rješenja slanja ljudi u mirovinu, ima svoje ime i prezime.
- Što konkretno čine umirovljenici?
* Mi u SU kao i svi koji pripadaju bloku „Umirovljenici zajedno“ smatramo da je mirovina pravo umirovljenika – njegovo vlasništvo, a ne vlasništvo države. Država ipak sebi za pravo uzima da obezvrjeđuje i umanjuje mirovine. A to je nedopustivo. Moramo iznijeti neke podatke. Ne tako davno mirovine su bile na razini 80% prosječne plaće. A danas je to na razini ispod 40%. Europa, u koju ćemo uskoro neminovno ući, ima svoje standarde pa kaže kako je mirovina niža od 60% prosječne plaće zona siromaštva. Ponovno podsjećam, kod nas je ispod 40%. Dakle, ono što mi sada kao ujedinjeni umirovljenici želimo je pokušati utjecati na Vladu RH kako bi se mirovine uz sve ono unaprijed rečeno dovele u odnos na 50% prosječne plaće. Možda je dobro pokazati primjer naših susjeda Slovenaca. Na izborima za njihov Parlament, umirovljenici su osvojili 7 zastupnika. Tako su postali značajan čimbenik pri sastavljanju vlasti. Prvi uvjet njihova ulaska u vlast bio je da se u četverogodišnjem mandatu te vlasti mirovina neće dirati, odnosno da neće padati ispod 70% prosječne plaće. Nadamo se da je konačno došlo vrijeme kada će umirovljenici bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju, shvatiti da se trebaju okrenuti sami sebi i sami odlučivati o svim pitanjima koja se njih tiču.
- Kada, kako i zašto je osnovan Savez
umirovljenika?
* Umirovljenici su oduvijek bili interesantna i ciljana skupina svih političkih opcija u Hrvatskoj što je razumljivo jer je to vojska birača. Kada dođe prije izborno vrijeme svim strankama su puna usta umirovljenika, a čim se objave rezultatu izbora na umirovljenike svi zaborave. Sredinom devedesetih godina na inicijativu Matice umirovljenika hrvatske(MUH) i Sindikata umirovljenika hrvatske (SUH) rodila se prva politička stranka-Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) koja je u prvi plan stavila interese umirovljenika. Točnije povrat duga umirovljenicima, ali i ne samo to. Ubrzo je ta stranka postala hit i na svojoj prvoj provjeri je dobila tri zastupnika u Sabor RH. Zahvaljujući njihovoj aktivnosti neke su se stvari mogle pokrenuti i pokrenule su se…Dogodilo se da su umirovljenici dobili povrat onoga što im je uzete i još dosta toga. Suprotno očekivanju umjesto nagrade na parlamentarnim izborima 2007. godine umirovljenici osvajaju glasova za samo jednog saborskog zastupnika. U međuvremenu rađaju se neke nove umirovljeničke stranke pa se odmah rađa i ideja o zajedničkom nastupanju. No stranke pa tako i ove umirovljeničke čine ljudi koji svaki misli da je njegova ideja najbolja bez volje za kompromisom pa je ipak moralo proći neko vrijeme kako bi se sjelo za stol. Tako je 2009. godine MUH poduzeo inicijativu i doveo sve umirovljeničke aktere za stol-sedam političkih umirovljeničkih stranaka i dvije umirovljeničke udruge. Nakon usuglašavanja stavova potpisan je 27. listopada 2009. g.u Zagrebu dogovor o zajedničkom nastupanju na izborima. Dogovor su potpisali:SUH i MUH kao udruge te političke stranke Akcija hrvatskih umirovljenika(AHU), Akcija socijaldemokrata hrvatske(ASH), Demokratska stranka umirovljenika (DSU), Splitska stranka umirovljenika (SSU), Stranka umirovljenika (SU), Savez hrvatskih umirovljenika seniora (SHUS). Dobra je okolnost što su se konačno svi umirovljenici našli u asocijaciji BLOK“Umirovljenici zajedno“ i uzeli svoju sudbinu u svoje ruke, a nije dobro što jedino HSUnije vidjela prednosti ovakvoga udruživanja.
- Nakon koliko
vremena je članstvo HSU-a "prepoznalo" SU i prešlo k vama?
* Meni je zaista teško govoriti o HSU. Oni su se odlučili za jedan politički put i to je njihovo pravo no ostaje gorak okus od pomisli da su napustili umirovljenike. Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.
- Pojasnite Blok
"Umirovljenici zajedno".
* Dakle Blok "umirovljenici zajedno" je nastao u trenutku kada je većina umirovljenika koji su organizirani u raznim političkim i nepolitičkim organizacijama uvidjela kako se sudbina umirovljenika kroji bez da se njih išta pita.Umirovljenici svakako razumiju kako nam je gospodarstvo tu gdje je, ali se za to ne osjećaju krivima no ipak su prvi na udaru kada treba zavući ruku u nečiji džep da bi se kriza ublažila. Kratko: ovaj Blok ima za cilj mobilizirati što veći broj umirovljenika i na parlamentarnim izborima osvojiti dovoljan broj ruku kako se nikada više ne bi dogodilo da se stečena umirovljenička prava ukidaju kako se kome prohtije.
- Što je po vašem
mišljenju razlog razjedinjavanja umirovljeničkih stranaka?
* Vjerojatno se nikada neće dogoditi da se svi umirovljenici ujedine što bi
bilo idealno no i umirovljenici imaju svoja politička opredjeljenja pa neki već
pripadaju drugim strankama. Umirovljenici su uistinu strahovita glasačka
mašinerija pa sve stranke imaju interes da nas usitne i to i čine jer i
umirovljeničke stranke čine samo ljudi. No nadam se da više u tome neće
uspjeti.
- Premijerka Kosor često spominje kako
će biti upitne mirovine ukoliko se udovolji zahtjevima seljaka, zahtjevima za
božićnice, regres i drugo... Zašto sve ide "preko" umirovljenika?
* Dobro ste formulirali pitanje, zašto sve preko leđa umirovljenika. Zato što nas nema tamo gdje se odlučuje o našoj sudbini pa u tom slučaju sve stranke olako pristaju na ovakve rezove preko umirovljenika jer svi oni umirovljenike doživljavaju kao teret, a ne kao ljude koji su za svog radnog vijeka ostvarili i državi ostavili u nasljeđe veliko bogatstvo no sve dosadašnje vlasti uspjelo su to pretvoriti u dim. Ako se ne varam sada se priprema već dvanaesta mirovinska reforma i poslije svake reforme umirovljenicima je bilo sve gore za očekivati da će izbori 2011 ipak mobilizirati i motivirati umirovljenike da svoj glas daju onima koji i osobno imaju interesa boriti se za veći standard svih umirovljenika i dostojanstveniji život u trećoj neki je nazivaju i zlatnoj dobi života. Pa zaboga mi ne prihvaćamo krivnju što je u lijepoj našoj radno aktivno 1.506.000 ljudi a mirovinu prima 1. 184. 000 ljudi. Odnos je dakle 1:1,27 što je naravno neodrživo. No onaj tko je stvorio toliku brojku umirovljenika ima svoje ime i prezime. Dvadeset godina su zatvarana poduzeća i ljudi su slani u mirovinu kao jedino moguće rješenje, a gospodarstvo je nemilice pljačkano. Naravno da smo sada tu gdje jesmo.
- Kada bi se, realno,
moglo riješiti pitanje malih mirovina?
* Ovo je već pitanje za čarobnjaka. No čarobni štapić neće pomoći. Jednostavne
i brze formule kao i brzog rješenja nema, ali ono svakako postoji. Svima je
jasno pa i nama umirovljenicima kako bez oporavka gospodarstva nema dugoročnog
i kvalitetnog rješenja. Mi u SU smatramo da je mirovina pravo
umirovljenika-njegovo vlasništvo i stečeno pravo, a ne vlasništvo države.
Država odnosno vlada ne bi smjela tako bezočnobešćutno umanjivati i obezvrjeđivati
nečije vlasništvo. Dakle mirovine su u proteklom razdoblju toliko padale i
nominalno, a i realno da su danas ispod 40% u odnosu na prosječnu plaću, a
sjetimo se bile su 85% .Također su mirovine zamrznute, a poskupljenja su
naravno prisutna. I eto- mirovine su "male". A Europa kojoj
neminovno stremimosmatra mirovine koje su ispod 60% prosječne plaće
opasnim područjem za umirovljenike dakle zonom siromaštva. Mi u SU i svi ostali
koji pripadamo koordinaciji Blok umirovljenici zajednosmatramo kako treba
oživjeti gospodarstvo, napustiti švicarsku formulu, mirovine odmrznuti te
ih usklađivati s porastom plaća ili porastom troškova života. Dakle određenim
periodičnim usklađivanjima mirovina doći do 50% prosječne plaće i naravno tu ne
stati nego ako je moguće doći do bar 70%.