SOIH: Nasilje je i uskraćivanju pomoći, lijekova, pomagala, kretanja i kontrole komunikacije s drugima
Mreža žena s invaliditetom upozorava da se na njihov SOS za žene s invaliditetom žrtve nasilja javlja prosječno godišnje 3-5% od svih žena s invaliditetom, te naglašavaju da iza svake prijave često stoji žena koja je godinama šutjela, trpjela i pokušavala preživjeti.
Kliknimo na tekst Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama
Žene s invaliditetom izložene su fizičkom, psihičkom, seksualnom i ekonomskom nasilju, ali i specifičnom, koje proizlazi njihovog specifičnog položaja kao žene s invaliditetom. To su razni oblici kontrole povezani s invaliditetom – uskraćivanje pomoći, lijekova, pomagala, kretanja, komunikacije, novca ili kontakta s drugim ljudima. Posebno je teško kada je nasilnik istodobno osoba o kojoj žena ovisi u svakodnevnom životu.
Za ženu s invaliditetom izlazak iz nasilja često nije samo pitanje odlaska od nasilnika. To može značiti pitanje: Tko će mi pomoći? Imam li gdje i s kim živjeti? Hoće li mi vjerovati? Hoće li sustav biti pristupačan?
SOIH-Mrežu žena s invaliditetom posebno zabrinjava kontinuirano povećanje broja poziva SOIH-SOS telefonu za žene s invaliditetom žrtve nasilja, prosječno godišnje 3-5%. Iza svakog poziva nalazi se žena koja se ohrabrila progovoriti i potražiti pomoć.
Žena s invaliditetom ne smije birati između nasilja i podrške koja joj je potrebna za život. Ako mora birati između sigurnosti i osnovne neovisnosti, sustav joj nije osigurao stvarnu zaštitu.
Nasilje nad ženama s invaliditetom često je nasilje koje se ne vidi. Zato poručujemo: vjerujte ženama, slušajte ih i osigurajte im pristupačnu pomoć. Šutnja sustava nikada ne smije biti jača od glasa žene koja traži zaštitu.
Invaliditet ne smije biti razlog zbog kojeg će žena teže dobiti zaštitu, teže pobjeći od nasilnika ili dulje trpjeti nasilje.
SOIH-Mreža žena s invaliditetom poziva nadležna tijela da osiguraju pristupačne policijske, pravosudne, zdravstvene i socijalne usluge, pristupačna skloništa, informacije u pristupačnim formatima, razumne prilagodbe te sustavnu edukaciju stručnjaka o nasilju nad ženama s invaliditetom.
Nasilje ne vidimo? Ne znači da ne postoji!