Danas Hrvatska po drugi put obilježava Nacionalni dan palijativne skrbi (11. svibnja) Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu skrb HLZ dr.med. Vlasta Vučevac kaže da uopće nisu iskorištene zakonske mogućnosti ni za broj mobilnih timova, ni za koordinatore, ni za bolničke timove, te kaže „ne znam što je tim županijama“. Evo Karlovačka županija „po svojoj veličini treba četiri tima za palijativnu skrb. Tražite, dobit ćete, tražite sami! Pišite ministarstvu i HZZO-u, ako potrebe pokazuju da trebate dobit ćete“ kaže Vučevac i dodaje da „Stranka umirovljenika ima pravo pitati, znati, tražiti i podatke i kontakte, boriti se za unapređenje palijative. Imate to pravo tražiti, dapače, zakonski je osnovano“.

„U Karlovcu je Opća bolnica lijepo krenula s osnivanjem tima za palijativu, kad smo startali s tim prijavili su se u Akcijski plan, kasnije je sve zamrlo. Ali i dalje se vodi da OBK ima bolnički palijativni tim i da radi palijativu, a uopće ju ne radi. Ali nisu jedini. Opće bolnice su morale napraviti ugovor sa HZZO-om i u zakonu piše da moraju imati tim i palijativne postelje. Svaka je bolnica dio svojih kreveta tome namijenila. Ali najveća je hrvatska tragedija da na tim krevetima leže obični pacijenti, akutni, a ne palijativni. A HZZO im plaća palijativne krevete. Ima i primjera da služe za palijativne pacijente, ali s njima nitko ne radi palijativnu skrb, jer nemaju palijativnih timova, nemaju educirane doktore i sestre, kao u Karlovcu“ riječi su predsjednice Vučevac.

Hrvatska ima hrpu lažnih izvješća, u Zavodu za statistiku hrpa je lažnih podataka, po njima Hrvatska ima blizu 400 palijativnih kreveta, a nema. Krevet nije palijativna skrb. Možemo iz imati 600. Bivši ministar je predložio 768. To je brojka. Vi kao Stranka umirovljenika možete glasno govoriti da ste potpuno nezadovoljni s palijativnom skrbi.

Po Bijeloj knjizi o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi, te Europskog udruženja za palijativnu skrb (EAPC) na 100.000 treba postojati jedan hospicij. I najmanja županija bi kod nas trebale imati jedan ili više hospicija. Kad bi neka županija sa 150.000 stanovnika htjela dva hospicija, nitko joj to ne bi osporio, kaže Vučevac i čudi se županijama što to ne rade. Zagreb bi trebao četiri hospicija.

Preporučeno je od Europe da se ne rade „geta za umiranje“ i da hospiciji ne bi trebali imati više od 20 postelja. Naš najveći hospicij je u Novom Marofu, on ima 85 kreveta. HZZO im je to priznao, ali tako velikih hospicija u Europa nema. Ima bolničkih palijativnih odjela za 25 pacijenata. Trideset je već jako puno. Duga Resa je imala 15 pa smo vidjeli da je to premalo, pa smo im odobrili 25 i to je u redu. Ministarstvo je Koprivnici odobrilo 30 palijativnih kreveta, Knin ima 20…., nabraja dr. Vučevac.

Također, uz riječi da „neformalni njegovatelji ne znaju ništa“ kaže da su ovih dana predani planovi za njihovu edukaciju.

„Neformalni bi njegovatelji trebali ući u Nacionalni program razvoja palijativne skrbi, kao osobe koje prate palijativnog bolesnika, jer članovi palijativnog tima, znači medicinsko osoblje, ne može s pojedinim palijativnim pacijentom biti cijeli dan, ostaju jedan sat, a član obitelji ili drugi neformalni njegovatelj mora sve znati o bolesti. On je taj koji od mobilnog tima dobije neku edukaciju, ali to nije dovoljno. Ipak nauči ga kako s kateterom, kako sa stomom, infuzijom, kad trebaju zvati tim ili svog liječnika, bolnicu…Još je gora situacija tamo gdje nema mobilnih timova ili ih nema dovoljno.  Tamo su nastradali i bolesnik i obitelj, a to apsolutno nikoga nije briga“, oštra je Vučevac.

U ožujku je revidiran stari priručnik  (Nacionalne smjernice za rad s palijativnim pacijentima), ali on je, kako kaže Maja Grba Bujević, ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, rađen za medicinsko osoblje, treba ga prilagoditi nemedicinskim njegovateljima i ponovno publicirati, te sukcesivno organizirati edukaciju.

Posljednji Nacionalni program razvoja palijativne skrbi rađen je 2017. godine i bio je na snazi do 2020. godine, a novi još nije usvojen. Međutim Novom mrežom javno zdravstvene službe (NN 49 iz 2024.) iz svibnja 2024. godine predviđeno je povećanje broja koordinatora sa 52 na 73 i povećanje mobilnih timova, također s 52 na 73.

Ipak je tri mjeseca kasnije Palijativna skrb na primarnoj razini zdravstvene zaštite (31. kolovoza 2024. godine) ugovorena s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO) na 49 koordinatora i 45 mobilnih palijativnih timova. Zašto? Potrebe su ogromne.

Što se postelja za umiruće pacijente tiče ima ih 407, po planu Ministarstva zdravstva trebalo bi ih biti 882, u što ulaze i dva crkvena hospicija i klinički centri, gdje sada nema ugovorenih palijativnih postelja. Ali, ne samo da se ti planovi nisu ostvarili, već su i postojeće brojke evidentno preoptimistično lažne, jer doktorica Vučević uključena je u sve tokove i u Hrvatskom liječničkom zboru ne bi se igrali s neutemeljenim ocjenama lošeg stanja u tako osjetljivoj  grani medicine.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života pacijenta i njihovih obitelji suočenih s problemima povezanim sa smrtonosnom bolešću, kroz prevenciju i olakšanje patnje putem ranog prepoznavanja, te besprijekorne procjene i suzbijanja boli i drugih problema, fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih.

U odgovoru Ministarstva zdravstva na naš upit stoji da je novi Nacionalni program u fazi pripreme i da će biti sukladan Bijeloj knjizi o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi, Europskog udruženja za palijativnu skrb (EAPC). Dr. Vučevac pak kaže da im je obećano da će Nacionalni program biti završen do kraja ove godine.