VIJESTI

Čestitamo čitateljima Dan pobjede uz vrlo zanimljive činjenice o danima VRO Oluja

Svehrvatska pobjeda za slobodu Domovine

  •  

Punih 1814 dana Hrvati su čekali Oluju. Toliko je prošlo od prvih barikada srpskih pobunjenika u Kninu do njegova oslobađanja, a Oluja je simbolično označila i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu. Hrvatski je narod s oduševljenjem pozdravljao svoje pobjednike i dolazak slobode

U tri riječi i šest slova dio hrvatskih branitelja prisjećajući se opisat će Oluju na najjednostavniji način: To je to! A, to je počelo pripremama za pobjedu nad pobjedama još od prvih pristizanja hrvatskih snaga na područje Livanjskog polja i Dinare te postupnim napredovanjima kroz operacije Zima 94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto 95, u kojima su korak po korak, u iznimno zahtjevnim uvjetima uspjele izdržati i preuzeti potpunu prevlast na bojištu koja ih je u konačnici dovela do Knina i slamanja velikosrpske pobune u Hrvatskoj. Bio je to maraton ratnika na duge staze u kojem je kroz četiri navedene operacije ostvaren prodor u dubini oko 60 km i oslobođeno je oko 2300 km². Na dan Gospe Snježne taj se put dogodila jedna druga Oluja, no ipak zahvaljujući upravo dubokim tragovima snijega branitelji su stigli i podigli hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi.

U spomen na Oluju i njezinu 27. obljetnicu donosimo 27 važnih događaja i detalja koji je čine krunom Domovinskog rata i bojem kojim je izborena pobjeda i sloboda hrvatskog naroda.

  1. Četiri dana prije, na Brijunima je predsjednik Franjo Tuđman održao zadnji pripremni sastanak s ključnim osobljem za pripremu moguće operacije.
  2. Dan prije u Genthodu kod Ženeve odvijali su se pregovori između predstavnika hrvatske vlasti i pobunjenih Srba na kojima su srpski predstavnici odbili zahtjev za neodgodivi početak mirnog povratka okupiranog područja u okrilje Hrvatske.
  3. Počela je 4. kolovoza u pet sati, a službeno je završena 7. kolovoza u 17 sati, kad je u 84 sata operacije glavnina zadaća provedena. Na dijelovima bojišnice završne aktivnosti operacije trajale su do 9. kolovoza.
  4. Bojišnica se protezala u duljini od 670 km, a proboj je počeo istodobnim napadom na 31 smjeru. Proboj hrvatskih snaga prvog dana operacije po dubini je iznosio pet do 15 km, a drugog je dana provedeno 80 posto planiranih borbenih zadaća.
  5. Hrvatske su snage u operaciji sudjelovale sa 138 800 branitelja, od kojih 116 900 iz Hrvatske vojske (HV), 14 500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Uz pet gardijskih brigada, 1. HGZ, jednu gardijsku bojnu, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada i 25 domobranskih pukovnija HV-a te snage Specijalne policije MUP-a, kao i snage HVO-a. U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina.
  6. Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa, svi su poraženi, a među njima i jedan koji se predao. Raspolagale su sa 31 000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava. Na potezu Knin – Drniš − Benkovac imale su 17 vojnih objekata.
  7. Noć uoči oslobađanja Knina tzv. Glavni štab Srpske vojske Krajine (SVK) napušta Knin i sklanja se u Srb, a Vrhovni savjet obrane tzv. Republike Srpske Krajine odlučio je evakuirati stanovništvo iz Knina, Benkovca, Obrovca, Drniša i Gračaca.
  8. Ključni datum Oluje je 5. kolovoza, kad su 7. i 4. gbr zajedničkim djelovanjem i u suradnji s drugim postrojbama oko 11 sati oslobodile Knin, a to znači 30 sati nakon početka operacije. Oslobađanje Knina glavno je postignuće ne samo Oluje nego i cijelog Domovinskog rata, jer je bio središte srpske pobune i pokretač rata u Hrvatskoj.
  1. Prvi ulazak hrvatskih snaga u Knin zabilježen je 5. kolovoza u 9:43. U spomen na taj događaj svake godine na obljetnicu Oluje crkvena zvona Knina zvonjavom simbolično slave dolazak slobode u taj grad, dok se na Kninskoj tvrđavi podiže hrvatska zastava.
  1. Nakon što je HINA 5. kolovoza u 12:26 priopćila kako se na Kninskoj tvrđavi vijori hrvatska državna zastava, a hrvatske su snage ušle u Knin, u Hrvatskoj je zavladalo oduševljenje i pobjednički ugođaj koji se upotpunjavao domoljubnim pjesmama i zahvalama hrvatskim braniteljima.
  1. Predvodnik operacije oslobađanja Knina bilo je Zborno područje Split, koje je bilo odgovorno za dvije bojišnice. Prva, za napadna djelovanja, prostirala se u duljini od 200 km od Velebita do Grahova. Drugu, upola manju, od Grahova do Kupreških vrata, činile su snage za obranu, a bila je svojevrsni osigurač napadnim djelovanjima kroz skretanje pozornosti s napadnog smjera i vezivanje snaga za sebe.
  2. Osim u Knin, sloboda je stigla i u Kijevo, Vrliku, Drniš, Oklaj te Smilčić, Zemunik Gornji, Biljane Gornje i Donje, Škabrnju, Nadin, Karin, Kistanje i Benkovac, Obrovac, Muškovce i Kaštel Žegarski, nakon čega su snage ZP-a Split izbile na rijeku Unu.
  1. Edvard Baltić, Mario Bilać i Jasmin Hadžić, izvidnici Zapovjedne satnije Puma, prvi su 5. kolovoza na Kninskoj tvrđavi skinuli srpsku i ponosno razvili 20-metarsku hrvatsku zastavu. Hrvatsku zastavu jednakih dimenzija ubrzo su na Kninsku tvrđavu postavili i pripadnici 4. gbr.
  1. Da je Hrvatska konačno zaživjela u Kninu, na simboličan je način potvrdio i dolazak predsjednika Franje Tuđmana 6. kolovoza u taj grad. Poljubivši hrvatsku zastavu, čestitao je braniteljima na oslobađanju Knina i pobjedi koja je donijela slobodu hrvatskom narodu.
  2. Oslobađanje Knina prijelomni je trenutak Oluje. Poraz pobunjeničkih snaga iz Knina se nezaustavljivo prelijevao na cijelu bojišnicu te je snažan prodor hrvatskih snaga izazvao svojevrstan domino-efekt u kojem su pobunjeničke snage doživljavale poraz za porazom.
  1. Glavni cilj postrojbi Zbornog područja Gospić bio je izlazak na državnu granicu s BiH i spajanje sa 5. korpusom Armije BiH (5. K A BiH) kod Tržačkih Raštela, što je i ostvareno. Prethodno je oslobođena Lička Jesenica, Ljubovo i druga lička mjesta na smjerovima napada, dok su se specijalne snage MUP-a spustile s Velebita i oslobodile Lovinac i Gračac. U prodoru hrvatskih snaga oslobođena je i Rakovica, Drežnik Grad, Vaganac, Plitvički Ljeskovac te Vrhovine i Bunić, a potom i Korenica, Udbina, Donji i Gornji Lapac
  2. Ovladavanje strateškim točkama Malog Alana i Svetog Roka na Velebitu središnja je obavještajna agencija SAD-a − CIA − ocijenila i najvećim uspjehom hrvatskih snaga prvog dana Oluje.
  3. Snage Zbornog područja Karlovac provodile su napadna djelovanja na područjima Karlovca, Ogulina i na Kordunu, pri čemu je važno postignuće bilo oslobađanje Slunja i njegova vojnog poligona. Oslobođen je i Plaški, Vojnić, Vrginmost. Posebnost je tog ZP-a u Oluji provedba forsiranja rijeka, ponajprije Mrežnice, dok je na Korani uspostavljen mostobran.
  4. Glavni cilj snaga ZP-a Zagreb bilo je oslobađanje Banovine i izbijanje na državnu granicu. Neprijatelj je u početku pružao znatan otpor. Uvedene su stoga dodatne svježe snage, a novim zapovjednikom imenovan je general-pukovnik Petar Stipetić. Taj detalj ukazuje na to kako je Oluja bila vrlo složena operacija i izazov za mladu Hrvatsku vojsku, no pravodobno su poduzimane mjere kako bi u konačnici sva okupirana hrvatska područja bila oslobođena. Tako je oslobođena Petrinja, Glina i druga mjesta Banovine te Dvor na Uni, dok se 2. gbr spojila sa snagama 5. K A BiH kod Donjeg Žirovca.
  1. Hrvatski narod posebno pamti predaju tzv. kordunskog 21. korpusa Vojske Republike Srpske Krajine (21. K VRSK). Predao se petog dana operacije, nakon što se našao u okruženju hrvatskih snaga na širem području Topuskog. Predaja cijelog korpusa završna je točka pobjede hrvatskih snaga i poraza pobunjeničkih formacija. To je ujedno druga predaja neprijateljskih snaga u Domovinskom ratu. Prva je bila u Bljesku, kad se tzv. 51. pakračka pješačka brigada SVK predala 4. svibnja 1995. kod Pakraca zapovjedniku hrvatske policije Nikoli Ivkancu.
  2. Zadaća ZP-a Bjelovar bilo je sudjelovanje u oslobađanju Banovine. Nakon forsiranja rijeke Save kod Jasenovca oslobođena su prva sela te Hrvatska Dubica, a potom i Hrvatska Kostajnica. Posebnost djelovanja tog ZP-a u operaciji prodor je u dubini od 43 km iznimno zahtjevnog područja Banovine i uz rijeku Unu.
  3. Oslobođeno je oko 11 000 km² okupiranog područja (18,4 posto ukupne površine Hrvatske). Oslobođeno je devet gradova i više općina i naselja, a Oluja je omogućila povratak oko 130 000 prognanika u oslobođena mjesta.
  1. Ljubav, žrtva i domovina − tri riječi i tri simbola hrvatskih branitelja kroz cijeli Domovinski rat bili su i ostali snaga koja ih je vodila u bitkama, a vrhunac svega bila je Oluja.
  1. Specijalne postrojbe MUP-a uspjele su prvog dana uspostaviti nadzor nad svim ključnim točkama Velebita, a za cjelokupnu operaciju važan je njihov doprinos i u oslobađanju neprijateljskog komunikacijskog centra Ćelavac. Prilikom oslobađanja Malog Alana zatječu 24 dobro utvrđena bunkera, što jasno govori o zahtjevnosti ovladavanja tim prijevojem s kojeg se pruža pogled prema Dalmaciji i Lici. Slobodu su donijele i u Lovinac, Gračac i Sveti Rok, kao i u druga mjesta na području svojeg djelovanja. Oslobođen je i Donji Lapac te Dobroselo, kao i područja do državne granice s BiH. Djelujući između dva ZP-a, splitskog i gospićkog, u završnici djelovanja spojile su se s njihovim snagama u Otriću i na Udbini, čime su konačno i sišli s čuka Velebita. U zahtjevnim uvjetima ratovanja na Velebitu još su jednom potvrdile status iznimno uvježbanih i spremnih snaga, a u Oluji su prešle više od 150 km u pobjedničkom hodu s Velebita do Like.
  1. Hrvatske zračne snage bile su angažirane kroz četiri područja djelovanja: protuzračna obrana, zrakoplovna borbena potpora ZP-ima, izviđanja te prevoženje kopnenih snaga i ranjenih. U borbenim djelovanjima težište je bilo usmjereno na uništenje važnih neprijateljskih objekata i utvrda, a uz pilote MiG-ova važan su doprinos dale i letačke posade Mi-24. HRZ i PZO u Oluji je angažirao praktički sve kapacitete, odnosno 33 aviona i helikoptera, od toga 22 borbene namjene (17 aviona MiG-21, šest helikoptera Mi-24, od toga jedan za elektroničko izviđanje i djelovanje, devet helikoptera Mi-8MTV-1 i jedan An-2). U Oluji je izvedeno oko 250 borbenih letova, a letačke su posade helikopterima Mi-8MTV-1 prevezle 485 vojnika i ranjenika te oko 85 tona vojne opreme. HRM je Oluju proveo u povišenom stupnju borbene spremnosti, pripremljen za aktivnu pomorsku obranu s težištem na protubrodskoj, protupodmorničkoj i protuminskoj borbi.
  2. Nakon što je Maslenica ponovno povezala jug i sjever Hrvatske, a Bljesak osigurao promet autocestom A3 prema Slavoniji, Oluja je također omogućila prometnu povezanost, i to željeznicom između Zagreba i Splita. Dvadeset dva dana nakon Oluje, simbolično nazvanim Vlakom slobode na relaciji Zagreb – Karlovac – Gospić – Knin − Split, nakon četiri godine i uz pjesmu Marjane, Marjane, Hrvatska je slavila slobodu i mir. S puno emocija i ponosa vlak su u Kninu pozdravili i pripadnici 4. i 7. gbr.
  3. Oluja je pomogla završetku opsade Bihaća, čiji su stanovnici proveli 1201 dan u okruženju srpskih neprijateljskih snaga. Omogućila je i donošenje dvaju mirovnih sporazuma: Erdutskog, kojim se ostvario mirni povratak preostalog okupiranog područja u hrvatskom Podunavlju u okrilje Hrvatske; te Daytonskog, kojim je završen rat u BiH.

Rečenice iz Oluje koje pamtimo:

  • Moji vojnici ne mogu više čekati. Oni vide Knin ispred sebe. Mi smo spremni napasti i samo čekamo vaše odobrenje. (General Ante Gotovina u obraćanju predsjedniku Tuđmanu uoči Oluje.)
  • Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen! (Ministar Gojko Šušak u prijavku predsjedniku Tuđmanu nakon oslobađanja Knina.)
  • Zastava ovdje znači dovršenje djela uspostave slobodne i nezavisne Hrvatske i njezinog teritorijalnog integriteta. (Predsjednik Tuđman nakon što je poljubio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi.)
  • Gospodine generale, dobrodošli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli! (Zapovjednik 5. korpusa Armije BiH Atif Dudaković u pozdravnom obraćanju zapovjedniku 1. gbr Marijanu Marekoviću.)
  • Tako dugo dok je Knin bio pod okupacijom, tako dugo budućnost hrvatske države nije bila sigurna, a od Oluje, od ovih naših dana ona jeste. Nikada više i nitko je neće moći ugroziti. … danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo… (Predsjednik Tuđman nakon dolaska Vlaka slobode u Knin.)

Stradanja hrvatskih branitelja

Tijekom Oluje poginulo je 239 branitelja, dvojica se vode kao nestali, dok je 1430 sudionika ranjeno. Njima u spomen, kao i svim sudionicima Oluje, u Kninu je podignut Spomenik Hrvatske pobjede “Oluja 95,” kao zahvala za žrtvu i darivanje za slobodu Hrvatske.

Čelni zapovjednici i postrojbe u Oluji

Predsjednik RH Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak, načelnik Glavnog stožera HV-a general zbora Zvonimir Červenko. Zapovjednici zbornih područja (ZP): Split general-pukovnik Ante Gotovina; Gospić stožerni brigadir Mirko Norac; Karlovac general-bojnik Miljenko Crnjac; Zagreb general-bojnik Ivan Basarac; naknadno angažiran general-pukovnik Petar Stipetić za zapovjednika snaga na Banovini; Bjelovar general-bojnik Luka Džanko. Zapovjednik specijalnih snaga MUP-a general-pukovnik Mladen Markač.

HV: Gardijske postrojbe: 1., 2., 4., 7. i 9. gardijska brigada (gbr), 1. hrvatski gardijski zdrug (1. HGZ), 81. gardijska bojna (gb). Topničke i topničko-raketne postrojbe: 16. topničko-raketna brigada (trbr), 6., 10., 12., 14. i 18. topnički divizijun, 8. haubičko-topnički divizijun, 20. haubički divizijun, dio Mješovitog topničkog divizijuna 5. gbr. Protuoklopne postrojbe: 15. protuoklopna topničko-raketna brigada (POtrbr), 5., 7., 9., 11. i 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun (potrd). Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) sa snagama 91. i 95. zrakoplovne baze (zb), Borbenom skupinom Zrakoplovnog vojnog učilišta iz Zemunika. Postrojbe protuzračne obrane: 202., 203. i 204. topničko-raketna brigada. Vojna policija: 67., 69., 70., 71. i 72. bojna. Inženjerijske postrojbe: bojna 33. inženjerijske brigade, 31., 33., 34. i 40. bojna, 36. inženjerijsko-pontonirska bojna, 1. riječni zdrug Sisak. Logističke baze: 303., 304., 305., 306., 307. i 312. Izvidničko-diverzantske satnije (IDS): 265. IDS GS HV-a, 275. satnija za elektroničko djelovanje GS HV-a (275. satnija za ED). Satnije veze: 252., 253., 254. i 265. Postrojbe atomsko-biološko-kemijske obrane (ABKO): 502. mješovita satnija i 505. mehanizirana satnija. Gardijsko središte za specijalističku izobrazbu dočasnika “Pukovnik Damir Tomljanović Gavran”. Hrvatska ratna mornarica s odredom brodova za prevoženje morem. Polaznici i ključno osoblje tečaja za izvidnike Kozarica kod Pakoštana. Pričuvne brigade HV-a: 57., 99., 101., 102., 103., 104., 111., 112., 113., 119., 128., 144., 145., 148., 149., 150., 151. i 153. Domobranske pukovnije HV-a: 1., 6., 7., 8., 12., 14., 15., 17., 20., 24., 52., 110., 118., 121., 125., 126., 128., 133., 134., 137., 138., 140., 142., 143. i 154. Dijelovi Hrvatske ratne mornarice (za prijevoz snaga). Snage ZP-a Osijek i Južnog bojišta u potpori operacije kroz upornu obranu. Ostale snage HV-a u provedbi i potpori operacije.

MUP: skupne snage specijalnih jedinica policije: Policijska uprava (PU) varaždinska, PU splitsko-dalmatinska, PU zadarsko-kninska, PU osječko-baranjska, PU šibenska, PU karlovačka, PU bjelovarsko-bilogorska, PU dubrovačko-neretvanska, PU vukovarsko-srijemska, PU sisačko-moslavačka, PU ličko-senjska, PU zagrebačka, PU primorsko-goranska, PU krapinsko-zagorska, PU istarska, ATJ Lučko, Policijska ispostava Lovinac.

HVO: 1., 2. i 3. gbr, 60. gardijska bojna Ludvig Pavlović, 22. diverzantski odred, TG-1, TG-2, TG-3, 10. topničko-raketni puk, snage ZP-a Tomislavgrad, postrojbe Specijalne policije iz HR Herceg-Bosne, ostale snage HVO-a u provedbi i potpori operacije.