Molim vas nemojte me kandidirati!

U nedostatku gospodarskih inicijativa i projekata, turističkih inovacija ili energetskih rješenja jedino nam političari osvjetljuju obraz i svojim istupima pridonose novim političkim paradigmama i eskapadama. Tako moramo biti sretni i zadovoljni što smo, ako po ničemu drugome, po njihovim istupima jedinstveni i prepoznatljivi čak i izvan granica. Naime nema europskih i svjetskih političara koji bi dozvolili da nekažnjeno nestane Plan obrane njihove države, ispričavali se agresoru zbog obrane domovine ili se služili državnim mehanizmima uglavnom za osobnu financijsku korist. No osim ovih poteza i navika  hrvatski su političari u posljednje vrijeme evoluirali i u izjavama. Tako je predsjednik HSS-a najavio povlačenje s predsjedničkog mjesta no ubrzo je promijenio mišljenje i grčevito se bori za funkciju. Ipak izrečenom umotvorinom nadmašio ga je dugovječni čelnik jedine parlamentarne umirovljeničke stranke. Ni manje ni više on je javno obznanio da odstupa s funkcije ali ipak moli sve članove da ga ne kandidiraju za niti jednu funkciju na budućoj izbornoj skupštini. Ovom zamolbom samo je dao do znanja kako nije donio odluku o povlačenju s mjesta predsjednika već licemjerno traži podršku i podilazi članstvu. Iako je glavni krivac što nema jedinstvene umirovljeničke stranke i snažnog političkog glasa u saboru. Iako se još uvijek vodi postupak u aferi FIMI medija u kojoj ga rizničar HDZ-a optužuje za prodaju glasa za svega 50 000 kuna. Iako jedini nije potpisao sporazum o osnivanju nacionalnog vijeća za umirovljenike. Iako se posvađao na osobnoj razini s čelnicima najvećih umirovljeničkih udruga. I tako bi se moglo nabrajati unedogled brojni politički promašaji i izigravanje volja birača, a to su u prvom redu umirovljenici. Osobito u kontekstu njihove materijalne obespravljenosti koje je jedino bilo donekle osujećeno kada su umirovljenici imali 3 saborska zastupnika. Da je takva situacija danas, a mogla je biti da se zatomio vlastiti ego predsjednika pojedinih umirovljeničkih stranaka, sigurno ne bi Reformisti, HNS-ovci ili SDSS-ovci ostvarivali svoje političke trgovačke ciljeve već umirovljenici. Sigurno u tom slučaju ne bi bilo moguće da se usklađivanje mirovina naziva povećanjem, a unatoč usklađivanju mirovine sve više i više zaostaju za prosječnom plaćom. No vrli , dugogodišnji saborski zastupnik umirovljenika koji je ostvario svoj cilj i ponovno zasjeo u saborske klupe i stekao pravo da ode u mirovinu o tome nije podigao glas. Rezimirajući stoga njegovo dosadašnje političko djelovanje može se očekivati kako će se uskoro u saboru, nakon što konačno ne bude izabran ponovno za predsjednika stranke,  formirati novi klub nezavisnih zastupnika. Uz donedavne čelnog čovjeka umirovljeničke sigurno će mu se pridružiti još poneki koji će također iz empatije prema svom članstvu napustiti dosadašnju stranku. I naravno taj će klub u svemu podržavati koga drugog ako ne vladajuću stranku! U stvari ništa se neće promijeniti osim što više neće biti potrebe za glumatanjem i izigravanjem moralne i poštene oporbe.