Možemo li očekivati da i u Rijeci zaživi neki politički pokret ili platforma?
Posljednji parlamentarni izbori iznjedrili su političku opciju koja je uglavnom profitirala na kritikama i omalovažavanju rada zagrebačkog gradonačelnika. Pri tome su glavni akteri proistekli iz nekoliko udruga pa i ne čudi kako su glavne političke aktivnosti bile brojni performansi i igrokazi. Zbog toga u gradskoj skupštini nisu prevladavali prijedlozi, ideje i inicijative kako bi se potaknuli kvalitativni pomaci, u kako kažu, lošem vođenju grada i zagrebačkog holdinga. Unatoč tome ova je priča dobila epilog i na državnoj razini čime će se politička arena iz zagrebačke skupštine prenijeti u obližnju saborsku dvoranu. Za očekivati je ipak kako će ovi izvorni predstavnici civilnog društva evoluirati te da neće poput njihovih sličnih prethodnika biti fizički izbacivani iz sabornice, koristiti primitivne izraze u govoru, prijetiti i vršiti mobing nad neistomišljenicima. Ipak zanimljivo je pri tome povući paralelu sa situacijom koja se događa u Rijeci. U tom je gradu još dugovječniji gradonačelnik od zagrebačkog i ne možemo se oteti dojmu kako je u Rijeci vrijeme stalo. Dovoljno je samo doći do autobusnog kolodvora i vratit ćemo se 50 godina u prošlost i socijalističko okruženje. Makinacija poput onih s gradskom tržnicom, zemljištem na Preluku, dugovima u kazalištu do najnovijih s EPK-om možda ima i više nego u hrvatskoj metropoli. Istovremeno riječki se gradonačelnik obraća gradskim vijećnicima, novinarima i brojnim neistomišljenicima u goroj maniri nego zagrebački ikada. I to nije sve jer umjesto da dela od jutra do sutra prema našim izvorima vrijeme provodi najradije uz jastoge i ribu. Tako možemo reći kako imamo slične političke metuzaleme u dva velika hrvatska grada ali posve drugačije političke okolnosti. I ne samo političke već i medijske jer brojni ekscesi gradonačelnika u Rijeci iznose se sa podsmijehom i laganim odobravanjem pa čak i tepanjem dok to u Zagrebu nije slučaj. Slično je i s brojnim vidljivim pomacima koji su u gradu napravljenji posljednjih godina. Izgradnja sljemenske žičare, rotora, fontana, proširenje Zagrebačke i Radničke avenije ili uključivanje u spas Imunološkog zavoda nisu vrijedni spomena. Istodobno u Rijeci godinama propada brodogradilište, a pri tome nismo čak niti čuli suvislu ili osmišljenu reakciju njihovog gradonačelnika. Uz to riječka obilaznica, izgradnja luke, spas brodogradilišta i početak izgradnje nizinske pruge djelo je vladinih resora bez vidljivog doprinosariječke gradske uprave. Zbog toga začuđuje kako riječani još uvijek indifirentno i mlako reagiraju na nečinjenja svojih lokalnih političara. Iako im to nije na čast i diku nikada nije kasno da se situacija promijeni pa smo uvjereni kako će i u tom dijelu lijepe naše zapuhati novi politički vjetrovi. Pri tome nije bitno da su samo novi već kvalitetniji i pošteniji što neće biti odveć teško u odnosu na postojeću situaciju. Mi se u Stranci umirovljenika nadamo kako će to vrlo brzo učiniti neki politički pokret ili platforma na korist svih riječana ali i šire zajednice.