DRAGA DJECO- OTVORENO PISMO SVIMA VAMA JER SVI STE DJECA

Objavljujemo autentično pismo našeg dopredsjednika Juraja Fofonjke iz Orahovice koje je poslao u medije!

Slušao sam Predsjednika MIlanovića ,kako je lijepo pozvao djecu da se u ova teška vremena pobrinu za roditelje,bake i djedove koji ne trebaju izlaziti iz kuće jer su najugroženija grupacija. lijepo je što MIlanović i Plenković surađuju i nisu "rogovi u vreći" . Odmah sam se sjetio onih starih čija su djeca i unuci u Njemačkoj,Švedskoj,Irskoj, itd. tko će njima pomoći? Sjetio sam se onih  185.000 koji imaju mirovine manje od 1000 kn,a još  više onih 95.000  koji imaju manje od 500 kn,a posebno onih čija su djeca vani.

     Draga djeco,mi vaši roditelji napravili smo odgajajući vas svoj maksimum. Dali smo sve od sebe u datim uvjetima,dali smo vam obrazovanje,stvorili smo vam radne navike itd. Mi današnji umirovljenici izgradili smo Hrvatsku a branitelji su je obranili,dali smo je vama,našoj djeci da ju vodite. Pogledajte što ste od nas, vaših roditelja napravili? Socijalne slučajeve. Zaboravili ste nas,ne primjećujete nas a mi kao svaki roditelji vas opravdavamo i opraštamo.

    Prije kratkog vremena povezao sam jednu vršnjakinju,bakicu,išla je liječniku koju poznajem jer je članica naše zajedničke Stranke umirovljenika,teško se kreće i koristi štap. Otvorili smo vječnu temu djece. Gospođa ima sina u Njemačkoj koji ima dvoje djece,prošle je godine bio u Hrvatskoj,kćer je sa suprugom u Švedskoj,također imaju dvoje djece,mlađu unučicu koja ima 3 godine nije još vidjela,i raspalče se. Znam da ima mala primanja ali od djece ništa ne traži jer ih opravdava jer i oni imaju svoje porodice i novac trebaju. Rijetko se javljaju i uvijek im govori da joj je dobro, a ja vidim i znam da to nije istina. Kada je otišla stao sam i plakao sam, jer sam se osjećao bespomoćan,jer ova bakica nije iznimka,prije je pravilo.

        Kada sam krenuo na studij agronomije moj polupismeni djed koji je mene i moju braću odgajao sa majkom jer su nam Nijemci strijeljali oca,rekao mi je:"Sine,kada završiš te škole moraš toj sirotinji koja tvrdo radi za tvoje školovanje to vratiti". Pitao sam i rekao mu kako da im to vratim,neću valjda dijeliti im svoju plaču? "Ne plaču,napravite im vi školovani samo malo bolju državu da samo bolje žive"! Kakva je to duboka životna poruka jednog polupismenog seljaka! To je trajna poruka svoj djeci,svim političarima svih generacija. Vaša je obaveza napraviti samo malo bolju državu da vaši roditelji u starosti samo malo  bolje žive!

Dali je to tako u Hrvatskoj?