Nakon dogovorne ekonomije, dogovorna politika!
Za one malo starije nije potrebno posebno pojašnjavati kakav je to bio ekonomski model koji se često kolokvijalno nazivao dogovorna ekonomija. Pojašnjenja radi riječ je o netržišnom gospodarskom modelu u kojem su u nedemokratskim režimima političke elite vladale javnim poduzećima i ustanovama dogovarale poslove, naknade, koncesije i raznorazne provizije s ciljem pogodovanja samo uskom krugu ljudi. Danas se dičimo demokratskim društvom ali nažalost model upravljanja je ostao isti i to je jedan od najvećih uzroka gospodarskog stanja u kojem se nalazimo. A ono je unatoč silnom trudu i zalaganju marketinških agencija, stručnjaka, plaćenih oglasa, potplaćenih urednika i novinara vrlo loše. Usporedbe radi među zemljama Europske unije izgleda da smo zasjeli na začelje najrazvijenijih država jer su nas i Bugari pretekli. Toliko o posljedicama naših reformi, zakonskim rješenjima, poticajima ili smanjenjima poreza i drugih nameta. Stvarnost se unatoč svemu ne može tako lako prefarbati i izbjeći a suočavanje s tim temeljnim činjenicama bit će bolno za sve a ne samo za političare navikle na sinekure. Njima je Hrvatska posljednji bedem koji im pruža zaštitu i stoga nije čudno kako niti jedan od njih nije otišao u inozemstvu i stavio na raspolaganje svoja znanja i iskustva na tržište radne snage. Za razliku od brojnih stručnjaka i sposobnih radnika koji svoja znanja i iskustva već ugrađuju u ekonomije drugih država.
Stoga se ne treba čuditi kada ovih dana slušamo porazne statistike iz župa diljem Hrvatske o broju rođenih, umrlih, krštenih ili vjenčanih. No kako u tom komplotu domaćih uhljeba, pohlepnih stranaca i neosviještenih naših sugrađana funkcionira politički sustav možemo još jednom pokazati na primjeru stranke čiji se izborni rezultati godinama vrti oko 1%. Tako je još i danas u rukama ove stranke, vrlo lijepog imena i koja se skraćeno piše HNS, jedan od najvećih hrvatskih gospodarskih aduta – HEP. Stoga nije čudno kako su za direktora Elektre Karlovac uspjeli instalirati vjerovali li ne keramičara koji je nekada bio njihov općinski načelnik, zbog malverzacija izdržao zatvorsku kaznu, a u međuvremenu je uspio na jedvite jade završiti neku višu školu. Naravno prije toga je nekoliko godina bio voditelj elektre u Dugoj Resi i unatoč zamolbama nekoliko mladih, sposobnih diplomiranih inženjera izabran je stranački pouzdanik s titulom inženjera zaštite na radu. Posljedica nije samo dolazak nekompetentnog i nestručnog rukovoditelja već i gubitak kvalitetnih inženjera koji su nakon što nisu izabrani na natječaju vrlo lako pronašli bolje plaćeni posao. Nažalost to nije posao u Hrvatskoj već u inozemstvu gdje dogovorna ekonomija i politika ne buja kao kod nas. Primjer političkog dogovora mogli smo zamijetiti i u novogodišnjoj čestitki predsjednice i premijera. Ove su godine naime zamijenili uvodne riječi pa se predsjednica obratila građanima Republike Hrvatske, a premijer Hrvaticama i Hrvatima. Znak je to kako se približavaju izbori i prilagođavaju se javni nastupi tako da kod naših političara ima sve manje konzistentnosti, čvrstih stavova i mišljenja ili jednostavno ih ne možete više uhvatiti za riječ a samim time i tražiti od njih odgovornost. Stoga sve dok bude na djelu dogovorna politika, stranačka kadrovska politika i nebriga za društvene interese koju provode najodgovornije osobe na državnim funkcijama nema teoretske šanse za naš gospodarski uzlet.