Izračun ukupnog mirovinskog duga 1990 - 2002. god

Prošlo je više od 10 godina otkako se vodi dijalog između hrvatskog umirovljeničkog korpusa i vlasti, u najširem smislu te riječi, na temu jesu li i koliko "opljačkani" umirovljenici kroz postupke politike putem države i njezinih organa, u što se uključuje i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, sve do pitanja koliki je, zapravo, dug umirovljenicima.

Na to pitanje za svo to vrijeme HZMO, kao kompetentan izvor, o tome se ne izjašnjava, ili se, u posljednje vrijeme, izjašnjavaju pojedinci koji samo zbunjuju javnost jer se njihove izjave kreću od tvrdnje da dug postoji i da ga treba vratiti, pa sve do toga da duga nema i da se umirovljenicima ništa ne duguje. To je zbunjujuće u toliko što to čini jedna te ista osoba, zavisnopolitičkoj strukturi koja je na vlasti, pa se to i ne može smatrati kompetentnim izjavama, već samo govori o moralnom profilu i (ne)karakteru pojedinca.

Kako su se u promatranom razdoblju na vlasti smjenjivale tzv. lijeve i desne opcije i uvijek obećavale da će vratiti dug, u umirovljeničkom korpusu proširena je nevjerica u vlast, što sama vlast potvrđuje neispunjenjem danih obećanja.

Za svo to vrijeme nitko se nije udostojio ni izračunati visinu duga, a vlast poziva na realnost i nemogućnost izvršenja obveza.

Dakle, sve se činilo da se ništa ne učini u svezi danih obećanja, suprotno Ustavu i pozitivnom zakonodavstvu koje određuje norme i konkretna zakonska rješenja i postupke da bi se stvar pokrenulo iz pat pozicije.

Jedino je Građanska udruga "Društvena solidarnost" provela nužno istraživanje u okviru svog projekta "Utjecaj pretvorbe vlasništva na promjenu socijalne strukture hrvatskoga društva", čime je pripremila dokumentacijsku osnovu, pored ostaloga, i za izračun duga umirovljenicima.

Da bi se izračunalo dug, prethodno je potrebno utvrditi pravni okvir i metodologiju izračuna, kako bi se nedvojbeno znalo o čemu tko govori i što je sadržaj toga o čemu se govori i vodi bilo kakav dijalog.

Pravni okvir za izračun duga je naslijeđeni Zakon o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja koji je osamostaljena Hrvatska preuzela od bivše Socijalističke Republike Hrvatske, kao što je to učinila i s cjelokupnim zatečenim zakonodavstvom.

Kako je vlast 1993. godine, protivno vlastitu Ustavu, uredbama derogirala spomenuti zakon i bitno smanjila mirovinska prava, Ustavni je sud RH, Odlukom 842, od 12. svibnja 1998. godine reafirmirao derogirani zakon i utvrdio obvezu pridržavanja toga zakona i pri izvršavanju obveze prema umirovljenicima upozorio na ustavnu jednakost hrvatskih građana.

Epilog, o čemu će biti kasnije govora, nije se još dogodio, jer dug nije vraćen, pa pitanje visine duga i dalje ostaje aktualno.

Što se tiče metodološkog pristupa, naši analitičari su, u nespremnosti meritornih faktora koji to trebaju učiniti po službenoj dužnosti, pri izračunu duga pošli od zakonski utvrđenih normi i za vrijeme 1990. do 2002. godine izračunali ponašanje prosječne plaće i mirovine u istom iznosu, da bi se uspostavili relativni odnosi na temelju kojih se može objektivno pratiti sve veličine prema prosječnoj plaći.

Tabela 1. tako je dala računsku osnovu za model koji se kasnije primjenjuje u ukupnom izračunu na temelju meritornih statističkih podataka u danom razdoblju.

Posve je jasno da, ako su nepreciznosti date u statističkim izvješćima, nepreciznosti su sadržane i u globalnom izračunu, ali one su ipak takve i tolike da minimalno i neznatno utječu na krajnji rezultat.

Uostalom, svatko ima pravo osporavanja, ali samo s toliko vjerodostojnimpodacima koliko su meritorni ovi koji su korišteni u ovom izračunu.

Tabela 1*/.: KUMULATIV 1990 – 2002.

Dakle, podaci u gornjoj tabeli predstavljaju numerički izraz prava temeljem Zakona, a time i temelj modela koji se primjenjuje na ukupni izračun.

Kako se često čuje govoriti o tome za koliko mirovina su oštećeni umirovljenici, najprije odgovaramo na to pitanje:

Dakle, priča o nekih 25 mirovina koja se može čuti od nekih "analitičara", spada u red vlastita prilagođavanja svima i svemu, osim interesu umirovljenika i istine.

IZRAČUN KUMULATIVNOG DUGA 1990 – 2002. god.

Kumulativni dug je moguće izračunati na temelju razlike u postotku između isplaćenih mirovina i zakonskih (onih koje je trebalo izračunati na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja) na koje se poziva i Odluka Ustavnoga suda RH, 842, od 12. svibnja 1998. godine.

Tabela 2**/: Dug umirovljenicima i usporedba s BDP-om (u mil. kuna)

___________

*/ Izračun na temelju jednake početne prosječne plaće i mirovine u danom razdoblju (R. Mažuran).

**/Stupac 2 podaci HZMO-a, a stupac 5podaci HZS.

Dakle, indeksi zakonskog povećanja mirovina dobiveni iz odnosa rasta prosječne plaće i mirovine s jednakim startom u 1990. godini, prikazani u kumulativnom izrazu po godinama u Tabeli 1 (odnos stupaca 2 i 5)., ako se apliciraju na ukupno isplaćene godišnje mirovine u promatranom razdoblju, daju razliku između ukupno isplaćenih mirovina i mirovina koje je trebalo isplatiti sukladno Zakonu (odnos stupaca 4 i 2 u Tabeli 2).

Stupac 5 u Tabeli 2 daje prikaz razlike ili visinu duga po godinama i ukupno za cijelo promatrano razdoblje koji iznosi 116,91 mlrdi Kuna.

Ukupnom iznosu kumulativnog duga treba dodati i dug nastao u 2003. godini kojeg procjenjujemo na daljnjih 17 mlrdi, kao i dug udaljnjem razdoblju, sve do datuma isplate punih mirovina odnosno do prekida nezakonite radnje.

Naravno, izračunati dug je neto potraživanje umirovljenika, bez redovnih i zateznih kamata.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Kako su u analizi"Utjecaj promjene vlasništva na promjenu socijalne strukture hrvatskoga društva", koja je javno prikazana i dostavljena relevantnim čimbenicima u RH, podrobnije dane ocjene s više aspekata (društvenih, političkih i formalno pravnih), ovom prigodom ćemo se zadržati još na nekima, kao:

· Kolika je težina i štetnost igre vlasti na pravcu eksproprijacije prava generacija "treće dobi" od koje su baštinili sve čime Hrvatska raspolaže, konačno dobiva svoj materijalni izraz (134 mlrdi Kuna s krajem 2003. godine ili22 mlrde US$, što je ravno vanjskom dugu Države);

· Više nikome ne treba dokazivati i voditi jalove diskusije o tome postoji li dug ili ne na bazi nezakonite radnje svih hrvatskih oblika vlasti, jer je ona dokazana pravnim postupkom pred Ustavnim sudom RH (Odluka 842 od 12. svibnja 1998. godine), a ovim izračunom ukazano na veličinu nezakonitog i neodgovornog postupka vlasti prema stotinama tisuća svojih građana;

· Pod pojmom vlasti ovdje se podrazumijevaju svi oblici (stupovi) vlasti, dakle zakonodavna, izvršna i sudbena, pri čemu donekle treba izdvojiti Ustavni sud RH zbog Odluke 842 kojom je taj dio vlasti utvrdio nezakonitost, da bi odmakom vremena i sam odustao od izvršenja vlastite odluke i stvar prepustio općinskim sudovima koji su se pokazali apsolutno neučinkovitim u zaštiti prava hrvatskih umirovljenika;

· Ustavni je sud RH svojom Odlukom 842 utvrdio postojanje duga temeljem nezakonite radnje i u smislu njegova povrata odlučio da se to učini "u skladu s materijalnim mogućnostima zemlje, pri čemu treba poštivati ustavnu jednakost hrvatskih građana". Dakle, Sud je u postupku vraćanja duga odredio solidarno ponašanje, što vlast do današnjeg dana nije prihvatila, jer se oglušila na Odluku.

Poštivanje Odluke bi konkretno značilo da bi barem svi korisnici Državnoga proračuna trebali relativno smanjiti svoje plaće do razine isplaćivanih mirovina i time preuzeti dio materijalnog tereta tekućeg života, kao i dio investicija u razvoj.

Pošto je solidarnost izostala, cjelokupan trošak obnove ratom porušene Hrvatske, sanacija banaka od 56 mlrdi, izgradnja cestovne i druge infrastrukture, povrat "stare štednje" i sve sanacije neuspjelih poslovanja, mirovine stečene bez uplate doprinosai niz drugih izdataka, pao je isključivo nageneracije umirovljenika kojoj su uskraćena stečena prava. Uz sve to vlast je zadužila naciju s dodatnih 21 mlrdu US$ vanjskog duga.

· Visina duga umirovljenicima je materijalni, ali i moralni, zakonski i svaki drugi teret koji obvezuje sve dok se to pitanje ne riješi na bazi ukupne društvene solidarnosti na koju nedvojbeno upućuje niz ustavnih odredaba, tako da to nije samo materijalno pitanje, već i pitanje postojanja ili nepostojanja pravne države, pitanje daljnjeg razvoja društva ako vlast uporno ne poštuje vlastiti ustav i pravosudni sustav, pitanje povjerenja i ukupne stabilnosti društva i države kao njegove institucije;

· Konačno, kako se radi o o eklatantnom primjeru kršenjaprava čovjeka, postavlja se i pitanje ulaska takvog društva u europske i druge međunarodne integracije u kojima vladaju posve drukčiji kriteriji i mjerila u pogledu poštivanja ljudskih prava;

· Tijekom vremena u nerješavanju umirovljeničkoga duga, problem se samo povećava u negativnom smislu. Dug se povećava sa svim socijalnim, političkim, pravnim, moralnim i drugim posljedicama s kojima se svi moramo suočiti. Što prije, to bolje. Da smo se prije suočili s problemom, kad se već nepromišljeno uletjelo u avanturu, danas bismo bili u daleko povoljnijem položaju, što nam nedvojbeno pokazuje iskustvo susjedne Republike Slovenije koja si takav "luksus" nije priuštila;

· Psihološki i moralni problem našega društva je što smo oguglali na stanje stvari i ponašamo se kao da problem ne postoji. Kako inače tumačiti činjenicu da dok se s jedne strane utvrđuju enormni razmjeri zakidanja prava umirovljenika, s druge strane djelatnici HZMO-a primaju pune i ne najmanje plaće u državi. To se odnosi na cjelokupnu političku strukturu, zastupnike u Saboru i sve druge dužnosnike u vertikali zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, pa i političke. U koji moralni okvir staviti činjenicu da direktor jedne banke koju su mu sanirali umirovljenici a vlast prodala inozemnim vlasnicima, ima redovnu mjesečnu plaću od 168.000 kuna?

Zar je moguće ne vidjeti da ta jedna mjesečna plaća iznosi 100 mjesečnih prosječnih mirovina od kojih preživljava barem još toliko uzdržavanih članova obitelji? Čime je to taj direktor zaslužio jednomjesečnu plaću u visini 14-godišnjih prosječnih mirovinahrvatskih umirovljenika?

· Takva pitanja moralno društvo ne može i ne stavlja "pod tepih", već ih rješava. Umjesto toga, čelni političari na sve imaju pripremljen odgovor: "Pa imate pravnu državu", ili njihovi uredi na svu argumentaciju pismeno odgovaraju: "Primili smo na znanje". Ta pitanja neće i ne mogu riješiti nagodbe političkih stranaka oko podjele vlasti, jer ona spadaju u domenu Ustava i zakonodavstva i odgovornosti politike i njezinih predstavnika pred Ustavom i Zakonom.

Tek kad se tu učine neki pomaci, onda će političari moći reći: "Imate pravnu državu". Ovako, netko je ima, a netko i ne. Umirovljenici zasigurno ne, a nisu, nažalost,jedini u tom položaju;

· Za pitanje kako bar početi rješavati mirovinski dug, treba se vratiti na početne pozicije, u Sabor i Vladu i odmah otvoriti saborsku raspravu o ovome pitanju sa svih aspekata, s vjerojatnim ulaskom u solidaran odnos svih društvenih struktura s umirovljenicima.

Kako vidimo, računi su jasni, ali do sada nije postojala moralna pretpostavka za ulazak u promjenu odnosa i tu su svi popadali na ispitu iz demokracije i ljudske solidarnosti.

Međutim, taj ispit je nezaobilazan, a svi koji ga budu zaobilazili trebaju snositi zakonske i sve druge konsekvencije.

Gornji tekst je pisan gotovo prije10 godina, pa se postavlja pitanje: što se za to vrijeme promijenilo odnosno dogodilo. Dogodilo se slijedeće:

· Donesen je Zakon o dugu umirovljenicima kojim je utvrđena obveza povrata duga, sukladno Odluci Ustavnoga suda RH, do 1998. godine i to na način da je s HSU-om dogovoren dug u iznosu od 11 mlrdi i na taj iznos nije bila mogućnost žalbe umirovljenika, jer pojedinačno nisu izdana riješenja svim umirovljenicima da bi se mogli nekome žaliti;

· Stvarni dug, međutim, kako se vidi iz gornje analize, iznosi 49,214 mlrdi, tako da se radi o velikoj prijevari s time da se od kraja 1998. godine, nadalje, stvara novi, jer zatečene, smanjene mirovine umirovljenika do 1998. godine, s početkom 1999. nisu povećane do visine priznatog duga s krajem 1998., tako da već narednih godina, sve do današnjeg dana, treba računati s novih više stotina milijardi duga;

· Po tužbama umirovljenika za stvarni dug, zbog političkog stava, hrvatsko pravosuđe nije postupilo sukladno Ustavu, Zakonu i konkretnoj Odluci Ustavnog suda RH. Izuzetak od toga je jedna tužba u Splitu koja je riješena na Županijskom sudu, Split u korist tužitelja i postala je pravomoćna. U vezi s time se postavlja pitanje zašto je samo ta tužba riješena u korist umirovljenika i istovremeno drugo pitanje, zašto, nakon toga, svi sudovi u RH nisu iz svojih arhiva uzeli oko 360.000 isto takvih tužbi i riješili ih u korist umirovljenika, pridržavajući se sudskog presedana? To nisu učinili, a i dan danas se vode ti sporovi u kojima se ostalim umirovljenicima u RH neda za pravo?!

· Kao kruna svemu, posljednjih godina, vlast je uvela dodatni porez na više mirovine koji je narod prozvao ,,harač,,, te dodatno zdravstveno osiguranje umirovljenicima koji su cijeli svoj radni vijek plaćali zdravstveni doprinos, da bi uz sve to – zamrzla usklađivanje mirovina s rastom plaća.


Dakle, eksproprijacija svega što su pripadnici treće dobi stvorili u prošlosti, pljačka zalihe sredstava Mirovinskog fonda (1990. u Fondu bila zaliha od 2,5 mjesečnih mirovina), nezakonito i protuustavno smanjenje mirovina 1993. godine, uredbama Vlade RH zbog čega je 1998. na prethodne tužbe umirovljenika intervenirao Ustavni sud RH svojom Odlukom, te nedavnog uvođenja haračau obliku poreza i dodatnog, ponovljenog doprinosa za zdravstveno osiguranje i istovremeno zaustavljanje usklađivanja rasta mirovina s rastom plaća i cijena, surovo su ekonomsko i socijalno ozračje u kojemu žive hrvatski umirovljenici, jer je pravda zavezala oči povezom koji ne misli tako skoro skinuti.


Što dalje?

Svi oni koji žele pridobiti glasove umirovljenika moraju pred njima nastupiti otvoreno i iskreno, temeljem gornjih činjenica.

A te činjenice govore da je i ovo područje bilo predmet pljačke i devastacije tijekom pretvorbe i privatizacije tuđeg i nezarađenog.

Stoga je potrebno, pored ostaloga, učiniti sljedeće:

1. U promogtivnom nastupu objasniti stanje stvari na maksimalno mogući jednostavan irazumljiv n ačin;

2. Pri tome jasno reći da to prema umirovljenicima nije imao pravo učiniti, jer je to nezakonito i protuustavno;

3. Pošto nije nasljeđena imovina podijeljena svima onima koji su sudjelovali u njezinu stvaranju u obliku dionica, vaučera i sl., treba jasno dati do znanja svim drugim dijelovima hrvatskoga društva, a prije svega dijelu na vlasti, da se toga umirovljenici ne odriču i traže revaloziranu naknadu u obliku rente, u najširem smislu te riječi, što znači da i alimentiranje cca 50% mirovine iz državnog proračuna predstavlja jedan oblik toga, iako nedostatan i nitko nema pravo spočitavati tim generacijama da ih netko izdržava i da su nekome na teret, jer oni koji su zakonito ili nezakonito uzeli rezultate njihova rada, moraju se svesti u okvire Ustava i osigurati adekvatnu mjesečnu naknadu svim umirovljenicima za normalan život. To je principijelno pitanje oko kojega ne treba biti spora, ako pretendiramo biti pravna država, čime ono postaje dio ustavnog određenja da nezakonitosti iz privatizacije i pretvorbe ne zastarijevaju;

4. Da bi se ostvario gornji princip, potrebno je, sukladno Odluci US-a RH povećati sve mirovine za iznos koji je i dalje smanjen u usporedbi s ispunjenjm Odluke do konca 1998. godine i dalje nastaviti usklađivati mkirovine s kretanjem plaća i cijena u RH;

5. Ne treba prihvatiti tezu da nema novca. Ako ga nema, onda ga nema za sve podjednako, na što nas upućuje ustavna jednakost hrvatskih građana. U protivnome, kao i do sada, dok za umirovljenike nema, za kriminalce u svim porama druđtvenog života – ima. Najmanje umirovljenici imaju vremena čekati dok se oporavi gospodarstvo. Neka se za to konačno počnu brinuti oni koji su prisvojili tuđe a sami nisu preuzeli odgovornost za razvoj gospodarstva;

6. Naravno, umirovljenici su prisiljeni promišljati i o gospodarstvu u našim uvjetima. I da su umirovljenici u položaju da upravljaju društvenim nasljeđem, posve je sigurno da se nebi ponašali kao ,,pijani milijunaši,, farbajući tunele i radeći pusti kriminal koji se događa za sve vrijeme ,,demokracije na hrvatski način,,. Umirovljenici mogu značajno pridonositi i u gospodarskom razvoju, ali ih treba staviti u taj položaj, kao što se to čini u suvremenim zemljama svijeta;

7. Konačno, umirovljenike treba uključivati u proces rada na način da ne plaćaju poreze i doprinose za taj rad, kako je to uređeno i drugdje.


Stranački savjet