Omjer umirovljenika i radnika nikad gori: Nastavili li se tako, možemo se pozdraviti od naših mirovina!

Trenutno 1.15 radnika uzdražava jednog umirovljenika i svi se slažu kako je to zapravo opća katastrofa. Iako će se brojka uskoro malo popraviti zbog početka turističe sezone, rezultati na jesen će zato biti još porazniji. Na kraju ispada da su oni nesretni umirovljenici još i dobro prošli jer za sve ostale neće ostati ništa, pa tako ni pristojna mirovina.

Po prvi put u modernoj povijesti Hrvatske, broj umirovljenika je samo za dlaku manji od broja radnika. Ovo je definitivni poraz gospodarske politike Kukuriku koalicije. Hrvatsko tržište rada doživjelo je potpuni slom. Svi smo strahovali što će se dogoditi ako se omjer zaposlenih radnika izjednači s brojem umirovljenika, ali dogodilo se nešto još gore. Omjer umirovljenika i radnika sad je 0.88:1! Drugim riječima, umirovljenici su postali jedna od najvećih rupa u hrvatskom proračunu u koju godišnje upadne oko 16 milijardi kuna.

Kraj normalnog radnog odnosa u Hrvatskoj

Kako je I. mirovinski stup poznat kao stup međugeneracijske solidarnosti, jasno je koja mu je svrha. Od stupa međugeneracijske solidarnosti imamo više štete nego koristi jer je temeljen na tome da radno stanovništvo svojim doprinosima plaća mirovine trenutnih umirovljenika. Svaki radnik uplaćuje 15 posto svoje plaće da bi trenutni umirovljenici imali svoje mirovine. Trenutni omjer neradnog i radnog stanoviništva je povijesno najlošiji ikad, što znači da jednog umirovljenika uzdržava nešto više od jednog radnika. Taj sustav tako ne može opstati jer je bilo zamišljen za idealni sustav omjera 1:5, a minimalni omjer da takav sustav punjenja mirovinskih fondova opstane je 1:3. S obzirom na to da je stup međugeneracijske solidarnosti davno propao, sve što vam ostaje od mirovine je II. Stup. Odluči li netko da ćemo stup međugeneracijske solidarnosti spašavati s novcem iz II. Stupa, to je kraj normalnog radnog odnosa u Hrvatskoj.

Socijalni slučaj i umirovljenik - isto značenje

U tome se krije najveća opasnost velikog broja umirovljenika. Posljedice uzimanja novca iz II. stupa mogle bi biti katastrofalne za sve one koji rade. O tom modelu čak su razmišljali ministar Mirando Mrsić i bivši ministar Slavko Linić. Srećom, od toga se odustalo jer je javnost "pukla" na tu ideju. Razlozi su vrlo jednostavni; s korištenjem sredstava iz drugog stupa da održimo prvi, uništili bi mirovine svih onih koji su mirovinski stup uredno punili. Dogodi li se to, pojam socijalni slučaj i umirovljenik dobit će isto značenje. Ono što nitko u ovoj Vladi očito ne razumije je da nam sat otkucava i da "zlatne godine" u Hrvatskoj već sad počinju značiti stanje gore od smrti. Kako doznajemo, pravo na zajamčenu minimalnu naknadu imaju svi korisnici socijalne pomoći čiji prihodi nisu dostatni za život, a potrebne prihode ne mogu ostvariti ni prodajom svoje imovine ni davanjem svoje imovine u najam i slično. Ministrica Milanka Opačić rekla je da je iznos te naknade ograničen na 2900 kuna upravo zato što je to najmanja minimalna bruto plaća u Hrvatskoj. Drugim riječima, zapravo je bolje živjeti na ulici i svaki mjesec dobiti do 2900 kuna nego živjeti od minimalne mirovine koja se kreće oko 850 kuna. Čak i prosječna hrvatska mirovina (oko 2200 kuna) manja je od maksimalne socijalne naknade.

Ne spašava nas ni turistička sezona

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever šokiran je neznanjem ove Vlade da sanira katastrofalnu situaciju u mirovinskom sustavu. "Preko turističke sezone koja je sad počela će se taj dojam vjerojatno ublažiti, ali od jeseni možemo očekivati strahoviti pad broja nezaposlenih. Nakon rata su se pojavili mladi i radno sposobni ljudi koji su htjeli raditi, ali su njihove tvrtke bile uništene ili privatizirane pa su zaključili da je najbolje takve ljude odmah poslati u mirovinu. To je bilo jednostavno loše, ali ako je to bilo loše, onda je ono što ovi sad rade katastrofalno. Jedini model koji može spasiti Hrvatsku od toga da dođe do omjera 1:1 je promjena vlasti. Ova Vlada pokazuje samo neznanje, nesposobnost i političku tvrdoglavost jer forsiraju odricanje potrošnje, a to onda uništava i potražnju. Umjesto da Hrvatsku pokažu kao zemlju perspektivnu državu u koju se isplati ulagati, oni mijenjaju ZOR da u Hrvatsku dovedu ulagače koji će se prema našim građanima ponašati kao robovlasnici. Kad neka država još više sreže radnička prava, ti isti ulagači će se preseliti tamo,a iza sebe neće ostaviti nikakvu trajnu vrijednost." tvrdi Sever.

Trenutno 1.15 radnika uzdražava jednog umirovljenika i svi se slažu kako je to zapravo opća katastrofa. Iako će se brojka uskoro malo popraviti zbog početka turističe sezone, rezultati na jesen će zato biti još porazniji. Na kraju ispada da su oni nesretni umirovljenici još i dobro prošli jer za sve ostale neće ostati ništa, pa tako ni pristojna mirovina.