Sve negativnosti hrvatskog političkog okruženja u potpunosti su došle do izražaja najnovijim potezima premijera vezanim uz sindikalnu referendumsku inicijativu ,,67 je previše''.                       Naime nakon silnih reklama i osobito potrošenih novaca poreznih obveznika koje su imale za cilj osujetiti prikupljanje potpisa sindikata  očigledno je kako projekt nije uspio. Dapače upravo obrnuto jer se dogodio građanski bunt i prikupljeno je čak i više potpisa od očekivanih. I kako bi u mnogim državama u kojima je demokratski iskorak usađen u sva tijela državne i javne uprave i ponašanje političara ostavka resornog ministra bila uobičajena kod nas se događa suprotno. Po nalogu premijera ministar bi trebao biti glavni pregovarač s inicijatorima referenduma i onima koje je optuživao za izdaju nacionalnih interesa jer rade na dodatnom zaduživanju države i smanjenju svih mirovina. Naravno u pomoć je pozvao i europsku komisiju koja je pohvalila mirovinsku reformu što je ministru važnije od mišljenja onih koji ga plaćaju i za koje treba raditi. Slutimo kako je i ovdje riječ o karijerističkoj korupciji jer poput premijera dvojac sve čini kako bi se umilio Brusselskoj administraciji i zauzeo što bolja mjesta u njihovoj kadrovskoj piramidi. Dakako da nismo ljubomorni i jalni na preuzimanju političkih dužnosti izvan Hrvatske ali to ne smije biti na uštrb svojeg naroda i njihovog interesa. Ako je to osnovni i glavni razlog dolaska do europskih fotelja svaki bi moralan i odgovoran političar to trebao odbiti. I upravo je to glavni kamen spoticanja cjelokupnog rada i djelovanja aktualne vlade koja je strahovito poltronski posložena, nacionalno neosviještena i ideološki dezorijentirana.

Stoga ne treba čuditi kako će ministar Pavić po nalogu velikog vođe uprijeti sve svoje (ne)sposobnosti da bi ostvario kakav - takav kontakt s inicijatorima referendumske inicijative. Bez skrupula i stida zaboravit će sve ne tako davno izrečene objede na njihov račun i probati ispraviti što se ispraviti može. Vjerojatno će se sada prisjetiti kako životni vijek u Hrvatskoj nije jednak kao u ostatku Europske unije, kako saborski zastupnici koji primaju povlaštene mirovine ipak imaju vrlo kratak radni staž ili da ova vlada nije povećala već samo sukladno potpisanim sporazumima uskladila mirovine sa životnim troškovima. Imajući u vidu aktualnu situaciju realno je za očekivati kako će ipak iz rukava biti izvučen i joker Ustavni sud što je već, doduše sramežljivo, najavio jedan državni uhljeb tj. ministar. I to onaj koji nije znao ispuniti svoju imovinsku karticu ali  odjednom je postao pravni eksperti i stručnjak za ustavno pravo. Je li u svim ovim primjerima riječ o vjerodostojnosti s kojom je vladajuća politička stranka izašla na posljednje izbore i nudila biračima kao osnovnu poruku neka svatko ponaosob prosudi. Za nas u Stranci umirovljenika riječ je samo o vjerodostojnoj provedbi nevjerodostojne političke aktivnosti i programa te nastavak mrcvarenje u političkoj kaljuži. Je li za to zaslužno i hibridno ratovanje, Milanovićeva sintagma „Ili mi ili oni“, autoritet supruge predsjednika jedne političke stranke u rasulu ili „uspješna“ pretvorba Agrokora koji umjesto prijašnjih 6% sada plaća daleko veće kamate na kredite običnom građaninu je svejedno. On očekuje i zaslužuje da živi bolje, a to im moraju omogućiti političari koje su birali i koji su prihvatili ulogu da budu birani. Ako toga ministar Pavić, koji je završio fakultet izvan Hrvatske pa toga još nije svjestan, krajnje mu je vrijeme da shvati, a davanjem ostavke to će najlakše i najbrže pokazati.