Lički pucanj u ništa!

Događanja na hrvatskoj političkoj sceni izmjenjuju se kao na tekućoj vrpci tako da ih je čak i iskusnom promatraču teško pratiti. Olakotna je okolnost što je svima zajednička samo jedna stvar, a to je zadržavanje vlasti, fotelja i privilegija bez obzira na postignute rezultate i volju onih koji su ih birali. Stoga i festival demokracije u vladajućoj stranci i „nedemokratski“ dolazak članova stranke s terena u svoje sjedište vrlo lako detektiramo. Pokazujući odlučnost, a ne anemičnost, čvrstu ruku, a ne dogovor, sijući strah, a ne potičući kreativnost predsjednik vladajuće stranke želi se samo održati u sedlu. Dobro zna da mu najveća, a možemo reći i jedina opasnost prijeti iz vlastitih redova. Oporbu je uglavnom pokorio i ušutkao. Dozvolio je gradonačelniku metropole da kontrolira 10 saborskih ruku, ali mu sa smiješnim optužnicama i sudskim procesima daje do znanja da u ladici drže njegove daleko veće krimene. Ucijenio je nekoliko saborskih zastupnika poput Sauche, Ronka, Mrsića, dao veliki politički prostor predsjedniku koalicijske stranke s trgovačkom školom koji nema položen niti vozački ispit, dogovorio je potporu šačice članova stranke koja gleda samo ravno prema što većem osobnom bogatsvu i pljačkanju društvene imovine, osigurao je pričuvnu potporu jedinog predstavnika umirovljenika u saboru i još za sada pritajenih nekoliko HSS-vih zastupnika.

Ipak logično je upitati se je li to mogao sve  učiniti samo jedan čovjek? Kako da takve eskapade nije mogao provesti njegov prethodnik koji je bio bivši čelnik policije i tajnih službi, a ne običan briselski birokrat? Odgovor je vrlo jednostavan ali da ne bi bilo nedoumica ponovit ćemo gradivo i još jednom naglasiti kako iza svega stoje ljudi iz sjene, neformalne skupine i njihovi interesi.  Sve dok se djelovanje ličkog župana ne poklopi s njihovim interesima predsjednik časnog suda HDZ-a lakonski će izjaviti kako su njegovi istupi bili nedemokratski. Ma što god to značilo daljnjih pojašnjenja i obrazloženja nema. Što se nas tiče i ne trebaju nam ali smo zabrinuti što ovakav obrazac ponašanja nije karaktersističan samo za ovu demokratsku stranku već za čitavo društvo. Prepoznali smo to svi u velikoj mjeri, a osobito oni koji su se zbog toga i iselili iz takvog okruženja.