Demografski potezi na raskršću!

Demografija je godinama ozbiljan problem naše države ali o tome se osobito govori u posljednje vrijeme. Predlažu se i iznalaze različita rješenja, benificije roditeljima i rodiljama te prave znanstvene strategije i studije. Pri tome ima i sukoba mišljenja i razilaženja poput nedavne ostavke državnog tajnika za demografiju. No pri tome nitko nije spomenuo jedan od mogućih glavnih razloga ovakve situacije. Naime loši demografski pokazatelji u prvom redu natalitet nisu samo naša „privilegija“ već i većine europskih država. U stvari može se vidjeti korelacija između društvenog standarda i broja djece. Razlog je u prvom redu hedonistički pristup životu u kojem odgoj djece predstavlja opterećenje i prepreku turističkim putovanjima, poslovnoj karijeri  ili političkom i nekom drugom društvenom angažmanu. Dodatno brak je postao nevažan, vjenčanja i zavjeti suvišni i sve se više živi u izvanbračnim zajednicama što je u prvom redu posljedica udaljavanja od vjere i crkve. Doslovno živimo u svijetu u skojem su  ljudi stvorili i stvaraju boga ili bogove, a sve tradicionalno i konzervativno proglašava se nazadno i primitivno. Kod nas možemo istaknuti i dodatne specifičnosti koje su posljedica života u socijalizmu i stavljanju na stup srama žene s više djece. U tom kontekstu danas su protiv braka, začeća, obitelji a samim time i djece feminističke udruge čije su članice uglavnom stasale u socijalističkom jednoumlju, a sada koriste blagodati slobodnog izražavanja i demokracije. Iako njihovi zahtjevi za istospolne brakove, jednakopravnost žena ili recimo zalaganje za rodnu ideologiju nisi prihvatljivi velikoj većini građana glas im se daleko čuje. Novac nemilice troše poput nedavnog kostimiziranog nastupa sluškinja i njihovih već službenih bubnjara na Trgu Petra Preradovića. U tom kontekstu možemo navesti i negativan primjer jedne naše prethodne vlade čiji su članovi imali zanemarivi broj djece. Kakvu su nam tek poruku oni mogli poslati i naravno kako nisu imali nikakve empatije prema djeci i obitelji. Stoga je osnovni problem u demografskoj zapuštenosti naš stav i odnos prema majci koja bi trebala biti odgojiteljica djece i kako se kaže u jednoj pjesmi majka, žena, kraljica. Pri tome nije ni potrebno nasilno žene uključivati u politiku ako one za to nemaju volje i želje. A upravo smo i sami pripremili zakone koji kažnjavaju stranke ako nemaju na liostama dovoljan broj žena! S jedne strane se zalažemo za demografiju s istovremenu sve radimo protiv toga. Stoga treba čestitati ženama i majkama koje uz sve svoje kućne obveze uspiju još pokazati svoje talente na znanstvenom, humanističkom ili političkom planu. No njima nisu potrebne nikakve udruge i performansi ili zakonske obveze kako bi se uključile u svoju okolinu jer su svjesne svojih vrijednosti i situacije u kojoj žive. Ali umjesto da njih promovirima i ističemo namećemo kao uzore razvedene glumice i pjevačice, blogerice, manekenke pa i obične žene željne primitivne medijske pozornosti koju im pružaju razne emisije komercijalnih televizija. Stoga dok obitelj i osobita majka s više djece ne bude na pijedestalu državnih napora u demografskoj obnovi neće biti pomaka unatoč ponekim financijskim inekcijama i vatrogasnim mjerama. U suprotnom vrlo će nam se brzo urušiti kompletan državni sustav poput zdravstvenog i mirovinskog fonda jer neće biti onih koji će u njega solidarno uplaćivati novac. No neće biti novaca i za potpore raznoraznim udrugama koje se protive ovakvim prirodnim i božjim zakonima pa bi i one trebale o tome voditi računa.