Iz pouzdanih izvora....

U nizu hrvatskih apsurda u posljednje se vrijeme osobito ističe zahtjev iz „neimenovanih izvora'' ili iz „dobro obaviještenih izvora'' za smjenom predsjednika najveće oporbene stranke! Razloga za takvu konstataciju ima nekoliko…, a nama u Stranci umirovljenika koji imamo dovoljno životnog iskustva i znanja u prvom redu nije jasno u čemu je krimen Davora Bernardića?   

Za razliku od njegovog prethodnika, ne bole ga prepone i redovno je prisutan i aktivan u radu  Hrvatskog sabora. Dapače iz mnogih smo izvora čuli, ali i osobno se uvjerili, da je radoholičar i kako radi danonoćno umjesto da sa svojim suradnicima igra videoigrice poput njegovog prethodnika. Interesantno je pri tome kako smo naglasili da smo se u to osobno uvjerili, a ne samo čuli jer novinari sve više koriste floskulu iz dobro obaviještenih izvora ili neimenovanih izvora smo čuli i slično. Upravo takve vijesti pridonose širenju dezinformacija i laži a bez ikakvih zakonskih posljedica za one koji se njima služe. Stoga citirajući visokopozicionirane izvore u SDP-u Petra i Ivanka danima recikliraju novinarsku vijest o ostavci, smjeni, pobuni ili nezadovoljstvu u SDP-u. I upravo ta nas kontinuirano ponavljana  činjenica i zahtjev za smjenom zbunjuje. No možda je riječ o pokušaju da 100 puta ponovljena laž postane istina ili kopiranju tehnike američkog sociologa Josepha Overtona kojom se korak po korak moralno neprihvatljivi stavovi uklapaju u društvo. U svakom slučaju to neće biti lako provesti jer su nepobitne činjenice kako je sadašnji predsjednik SDP-a mlad, obrazovan,  uljudan, pristojan, nije bahat, ne krade i ne robuje raznim lobijimima, a u svojim nastupima naglašava svoju političku odgovornost za očuvanje i podizanje demokratskog i ekonomskog standarda, borbu za bolju i uspješniju Hrvatsku za sve njezine građane, a osobito dostojanstven život umirovljenika.

Ili smo u potpunoj zabludi pa nam umjesto ovakvih trebaju bezobrazni, netolerantni, ideološki zaslijepljeni, lijeni, potkupljivi ili sličnim karakteristikama opisani političari. Poručujemo li upravo takvim porukama našim građanima kako je bezobrazluk ili politički anarhizam poželjan ili u trendu hrvatske politike. Imajući ipak ove činjenice u vidu mogu se zaključiti dvije stvari. Protiv Davora Bernardića su oni koji ne žele stvaranje istinske  hrvatske socijaldemokratske stranke jer su još zarobljeni jugoslavensko-komunističkim idejama. S druge strane sigurno je da oni koji su ispali iz budućih stranačkih kombinacija svojim istupima žele dobiti na važnosti i značaju. Kao da su upravo oni i samo oni pretplaćeni na saborske fotelje i funkcije. Svjesni toga ili ne, ujedno su i pijuni u rukama bivšeg predsjednika koji također na taj način sebi daje na važnosti, a naravno vezano uz predstojeće predsjedničke izbore. Stoga bi bilo dobro da vladajuća stranka, ako joj je u interesu politički pluralizam i demokracija, ne sudjeluje u procesu detronizacije legalno izabranog predsjednika najveće oporbene stranke i njegovoj lažnoj difamaciji. Ili nažalost i u toj stranci još uvijek ima članova opterećenih komunističkom prošlošću i jednoumljem i kojima je još uvijek strano višestranačje.