Politička neovisnost je iluzija!

Mnogi politički čimbenici ili koji to nastoje postati žele svoj program i djelovanje predstaviti kao neovisno i time se odmaknuti od bilo kakve političke stranke ili kako kažu stranačke stege. No takvo političko djelovanje iz više je razloga neučinkovito i možemo reći amaterski pa čak i egoistično. Govoreći o egoizmu dovoljno je podsjetiti kako najčešće neovisne opcije predstavljaju političari odbačeni iz raznoraznih razloga iz političkih stranaka. No uglavnom se svode na obrazloženje kako osobne interese i ambicije koje ne mogu ostvariti u kolektivnom odlučivanju, glasovanju i hijerarhijski ustrojenoj organizaciji. Pribjegavajući sintagmi moje ime moji glasovi dogodi se da i zabljesnu napolitičkoj sceni ali često ponovno ne svojom zaslugom i programom već voljom drugih stranaka. U konačnici projekt propadne, da se to izbjegne osnuje se stranka pa se vraćamo na početak ili se jednostavno ugasi lista i članovi prijeđu u neku političku stranku. Dovoljno se podsjetiti nezavisnih lista,a kasnije stranka ili promjene političkog dresa Tatjane Holjevac, Mirele Holy, Velimira Sriće, ili Milana Bandića. Naime za ozbiljan politički rad ipak je potrebno izgraditi stranačku infrastrukturu i imati sve atribute za političko djelovanje, a u prvom redu to su ljudi. Promatrajući aktualnu političku situaciju upravo su kadrovski potencijali veliki problem Mosta nezavisnih listi što je potpuno razumljivo jer ne postoji stranačka baza, djelovanje i ustrojeni oblici kadrovskih filtera.

Na lokalnim razinama dodatno se javlja problem vezan uz financiranje jedinica lokalne uprave i samouprave. Naime  moramo priznati kako predstavnici državne vlasti lakše financiraju svoje istomišljenike i stranačke suradnike nego projekte tamo nekih nezavisnih opcija. Upravo to moraju imati na umu i glasači na predstojećim lokalnim izborima jer iako možda izgleda surova to je ipak realna stvarnost.  Možemo zaključiti kako projekti nezavisnih lista u konačnici niti ne postoje jer se možemo pitati od koga ili čega  su nezavisni. Ako ništa drugo zavisni su od svojih birača koji očekuju da će ostvariti ono što su predstavljali tijekom kampanja ali još su više zavisni od svojih financijera.Jer do danas (izuzmemo li Borisa Mikšića) se nije pojavila osoba koja je svojim novcem financirala političku  kampanju jer to je ipak veliki rizik i možemo reći bespotrebno trošenje. Stoga ne postoji opcija koja može kazati kako je neovisna jer na različite je načine i djelovanje ovisnija o nečemu ili nekome i od političkih stranaka. Zbog toga  eksperimenti s nezavisnim listama ne mogu polučiti kvalitativne promjene i samo o trenutačnim okolnostima ovisi koliko će vremena trajati. Šteta što u tom vremenskom periodu često nanesu veliku političku i ekonomsku štetu u djelokrugu svog političkog djelovanja i daju pojedinim biračima lažnu nadu kako je institut nezavisnih listi prihvatljivo i jedino ispravno političko rješenje.  No takvih je birača sve manje i manje, a predstojeći lokalni izbori pokazat će još jednom kako se političko klatno okreće tradicionalnim političkim rješenjima i odabiru aktera s iskustvom i znanjem stečenim kroz rad i djelovanje političkih stranaka.