Kamatari pod zaštitom politike

Treba li nam uopće (ovakva) država? Pitanje se nameće dok smo pratili saborsku raspravu o ovršnom zakonu te naplati TV pretplate koji, prema našem mišljenju, otvaraju Pandorinu kutiju iz koje je opet prokuljalo sve ono loše što se dva i pol desetljeća akumuliralo u našem društvu. Nema sumnje, hrvatska država ne štiti svoje građane! Barem većinu nas, o tome svjedoče zastrašujuće brojke blokiranih, ovršenih, dužnika... , izdanih i ostavljenih da se sami brane i lutaju pravnim bespućima.

Možemo, naime, godinama slušati rasprave o Hrvatskoj televiziji, kvaliteti programa, smanjenju ili ukidanju TV pretplate, rastrošnim produkcijama, astronomskim plaćama, nepotizmu, pogodovanju i korupciji, političkim smjenama, otkazima, nepravdama..., bez rezultata ili vidljivih poboljšanja.  Čak 91 posto budžeta HRT-u dolazi iz džepova pretplatnika, čime se hateveovci  ponekad hvale kao dokazom neovisnosti! Naizgled točno - ne ovise (izravno) o volji velikih oglašivača ili trgovačkih lanaca - ali zato su čvrsto na uzdama politike. Jer, kad 'zaškripi' s pretplatom, začas se posloži odabrana 'ekipa', donesu se zakoni  i krene se utjerivati novac. Na vrlo učinkovit i (za odabrane) vrlo unosan način! No, zašto politika – izabrana i plaćena od naroda – tako brzo i lako udara po džepu one koji je biraju i podržavaju? Zašto nas kamatare uz blagoslov politike?

U Stranci umirovljenika, koja zastupa skromne, disciplinirane i teško osiromašene sugrađane, takvu politiku možemo okarakterizirati kao primitivnu, oportunističku i kukavičku. Koliko smo puta slušali i čitali o zaduženosti šefova političkih stranaka, dužnosnika, ministara ili članova njihovih obitelji, o životu iznad mogućnosti. Na državnoj se plaći lako upustiti u kredite, prihodi su redoviti i (relativno) sigurni, kupuju se kuće, vikendice, zemljišta, gradi se i vozi luksuzno... Slijede jednostavna retorička pitanja: Hoće li političar(ka)s tri četvrtine prihoda u kreditima podržati odluku koja škodi bankarskim profitima? Hoće li se zamjeriti moćnim i razgranatim odvjetničkim uredima? Hoće li stisnuti 'uspješne' poduzetnike i tajkune koji su vječito u 'gubicima' i naplatiti poreze koje duguju? Odgovor je na sva ta pitanja: Nažalost, neće. Račun stiže svima nama.

Čak i vječita opozicija svakoj Vladi Branimir Glavaš, regionalna politička ikona otpora opustošene Slavonije i Baranje prema maćehinskim Banskim dvorima, neki dan je u Saboru Mostov prijedlog ovršnog zakona napao kao 'prodavanje magle' i 'udar na jednog odvjetnika'. Je li takav stav političara koji se diči žestokim zastupanjem lokalnih interesa ima veze s činjenicom objavljenom u medijima da je njegov sin Filip od ljetos zaposlen u osječkoj podružnici Odvjetničkog ureda Hanžeković? Koliko onih što nas zastupaju u Saboru RH, ministarstvima, državnom institucijama, lokalnoj upravi, jest ili nije u nekom odnosu povezanosti ili zavisnosti o strukturama kojima je krajnji cilj što veća zarada? Do zadnjeg našeg novčića. Ili je to tek darvinovski instinkt prekaljenih političara koji znaju dvostruko naplatiti gubljenje obraza – ako ih ne možeš pobijediti, pridruži  im se!

Za kraj, još lošije vijesti. U proteklih pet godina nestalo je u Hrvatskoj četiri tisuće malih tvrtki i s njima nepovratno ugasilo 11 tisuća radnih mjesta! Bez osmrtnica, karmina i pokopa, polako i nečujno postajemo 'mala zemlja za velike trgovačke lance i banke'. Na rubu Europske unije, u koju se zaklinjemo i kojoj želimo pripadati, u kojoj 98 posto zaposlenih radi u malim i srednjim tvrtkama. Postajemo zemlja privilegiranih, dobro plaćenih slugu i sirotinje.