Obećanje ludom radovanje

Ulaskom u posljednji tjedan predizborne kampanje, negdje između međusobnih vrijeđanja stranačkih prvaka i njihovih obitelji, stidljivo proviruje i poneka izjava o rastu plaća pa čak i mirovina! Onako usput, bez ikakvih temelja u ekonomskim zakonitostima - nije to tako ni bitno - računajući da se većina birača ionako ne razumije u javne financije. Pa tako u nedjelju na Dnevniku HTV-a vječni i neizlječivi optimist Branko Grčić ponavlja obećanje svojeg kolege Miranda Mrsića o - 10 posto većoj mirovini.

Sada je važno da to što se postiže u gospodarstvu prelije u džepove naših građana“, kazao  je Grčić, misleći vjerojatno na onaj famozni rast proizvodnje i BDP-a, onaj za koji u Narodnoj koaliciji  smatraju da su baš oni zaslužni. To je onaj rast kojim su se hvalili dok su se 2015. zvali Hrvatska raste, a odnosi se na razdoblje dok su se zvali Kukuriku koalicija... Toliko zvučnih imena, a uvijek ista priča! „Računamo da će u idućem razdoblju mirovine morati rasti barem desetak posto“, nastavlja samouvjereno Grčić, povezujući, prirodno, rast plaća s rastom mirovina. „To dugujemo  našim umirovljenicima koji žive u prosjeku na granici socijalnog minimuma“, završava s patosom ugledni  ekonomist i bivši profesor na fakultetu.

Da rezmiramo, sažeto: Računamo, Barem, Desetak posto, Dugujemo, Socijalni minimum. Svaka Vam čast, profesore!

Nismo još stigli obrisati suze radosnice zbog širokogrudnog SDP-a, a već je u slijedećem prilogu Andrej Plenković najavio kako je HDZ-u 'idealan cilj' da mirovina bude 60 posto prosječne isplaćene plaće! Izjava istrgnuta iz konteksta nije nam dala naslutiti kada misle dostići taj nevjerojatan 'idealan cilj'. No, jasno je da HDZ nudi uvijek više od SDP-a – više radnih mjesta, primjerice,  pa su onda  i mirovine veće... Logično i vjerodostojno, zar ne?

 

Jedino ovom starom narodnom izrekom možemo komentirati i nasloviti aktualna obećanja SDP-a i HDZ-a o većim plaćama i mirovinama iz aktualne predizborne kampanje

Problem nastaje kad malo razmislimo o tome što su rekli, najavili, obećali..., Mrsić, Grčić ili Plenković. Sjetimo li se što je nedavno izjavio poznati sindikalist Krešimir Sever, sva ta obećanja o plaćama i mirovinama nerealna su bez rasta od barem 3,5 posto. Dakle, ekipa nas je u predizbornom zanosu opet slagala i toga su itekako svjesni. Rast proizvodnje u Hrvatskoj najmanja je zasluga politike i političara. Ni HDZ ni SDP taj rast ne mogu niti neće podijeliti s radnicima jer jednostavno – ne mogu. Nisu ni dosad.

Nadalje, da bi I. mirovinski stup bio koliko-toliko održiv, treba nam oko pola milijuna novih radnih mjesta pa bilo kakvo povećanje mirovina nije realno ni izvjesno. Čak niti onih mršavih 10 posto nemaju otkud namaknuti, osim po već prokušanoj metodi – uzmi jednima da bi dao drugima. Stranački sklopovi koji se nude biračima već 25 godina ne mogu u tako kratkom roku evoluirati, već iz jednog  jednostavnog razloga – takav im je politički DNK. Novca u Hrvatskoj ima, ali nema izgleda za pravedniju podjelu jer to nitko od onih koji žele preuzeti odgovornost stvarno ne želi. Oni su sve svoje želje već ispunili.